Autor:Jerko Zovak/Sbplus
Kako što je svojedobno cijeli svijet ‘imperijalistički’ 1613 dana progonio generala Antu Gotovinu da bi ga 7. prosinca 2005. “locirao, identificirao, uhitio i transferirao” u Scheveningen, tako ‘Zokijevi ljudi’ od 26. studenog 2016. ‘krvosljednički’ progone predsjednika SDP-a Davora Bernardića kako bi ga, dezavuirali, kompromitirali, detronizirali te svojim ljudima stranku okupirali.
Međutim, za razliku od Ante Gotovine – koji svoje progonitelje nije mogao obuzdati – Davor Bernardić je to mogao, kao onomad Stjepan Mesić. Najlakše na samom početku hajke, međutim, ni sad nije kasno. Dakako, za korištenje raspoloživih resursa svaki lider mora imati potrebno znanje, mudrost i hrabrost.
Da Bernardić dosad nije pokazao dovoljno znanja, mudrosti i hrabrosti potrebnih uspješnom lideru, svakodnevno svjedoče javni napadi na njega od službeno najbližih suradnika, preko nesklonih mu medija koje predvodi katolički Večernji list – koji vrijeme ‘kiselih krastavaca’ krate čeprkajući po njegovoj utrobi – do marginalnih prišipetlja u stranci koji drže kako bi i oni, nakon ‘Berinog’ pada, neku mrvicu ušićariti mogli.
Crveni baron iz hlada
Mada više nije član stranke, niti od nje očekuje bilo što; mada ne pripada onima koji bi po ‘Berinoj’ utrobi kopali nego tek onima koji bi ga “jebuckali i u srednju školu kao predavača slali”, nakon što je pogledao SBplusov video intervju s Bernardićem, vjerojatno iz duboke hladovine nekog od preostalih slavonskih hrastova orijaša, s pisamcem nam se javio donedavni član i lider požeških SDP-ovaca te član strančkog ‘politbiroa’, Zdravko Ronko. Očito, nije mogao odoljeti korištenju Elfmeterschuss što mu je priredio sam Bernardić svojom izjavom od 17. kolovoza, a koju su prenijeli Novi list i drugi hrvatski mediji, nakon još jedne prometne nesreće koju je uzrokovala Obersnelova šefica za sport i tehničku kulturu. Naime, Bernardić je tad kazao: “Za pročelnicu Veru Begić Blečić više nema mjesta u SDP-u, a što se mene osobno tiče, ona više ne može biti članica SDP-a”.
Iskoristivši taj ‘jedanaesterac’, a s ciljem isticanja “licemjerja predsjednika SDP-a koji drugima osporava ono što sam čini”, Ronko nam je poslao pisamce u kojem je, parafrazirajući ‘Beru’, uvodno istaknuo: “Za predsjednika Davora Bernardića nema mjesta u SDP-u., a što se mene osobno tiče, on nije ni mogao biti član SDP-a” te nas podsjetio što je o tome govorio za Jutarnji list od 17. svibnja 2018. godine.
Dosljednost je najveći neprijatelj političara
“Njegov (Bernardićev op.a.) način rada osjetio sam na vlastitim leđima još u travnju 2016., kad je on bio koordinator Komadidine kampanje na unutarstranačkim izborima za šefa SDP-a. Došao je meni razbijati stranku u Požegi. Pojavio se na konvenciji gradske organizacije SDP-a (5. ožujka 2016.) pijan, bazdio je po rakiji i htio je utjecati tako da ugura nekog svog igrača. To naravno nije prošlo, još smo ga malo ‘nalili’ i otpravili kući u sjedište koje je imao u Đakovu. Nakon svršetka unutar stranačkih izbora, ušao sam u stranačko Predsjedništvo. Na sjednici Predsjedništva SDP-a, održanoj 7.svibnja 2016. u Crikvenici, tražio sam Bernardićevo isključenje iz SDP-a upravo zbog njegove destrukcije, ali Milanović to nije htio uvrstiti u dnevni red sjednice, a ni kolege nisu bile raspoložene da me podrže. Sad imaju to što imaju”, citirao je Ronko sebe te dodao: “Na dušu danas svima onima koji to tad nisu podržali, već su mu na tom putu dali još i vjetra u leđa”.
“Uostalom”, nastavio je Ronko, “4. ožujka 2016., kao člana Predsjedništva SDP-a i bivšeg Predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba, u Amruševoj ulici u Zagrebu, policija je Bernardića ulovila u vožnji pod utjecajem alkohola. Napuhao je 0,94 promila, isključen je iz prometa uz novčanu kaznu. Njegov stranačko kolega, Zlatko Komadina, prema Bernardićevom je prekršaju bio popustljiv i smatrao je kako to stranci neće naštetiti: “Neće, sutra je novi dan, naravno bez pića”, a na pitanje novinara hoće li Bernardića kazniti, Komadina je odgovorio: “Ukorit ću ga”.
“Sam Bernardić je na svom Facebook profilu objavio: ‘Nažalost, sinoć mi se dogodila velika pogreška. Naime, oko ponoći sam zaustavljen u rutinskoj kontroli prometne policije i na alkotestu mi je izmjerena nedozvoljena količina, točnije 0,94…. Snosit ću sve sankcije sukladne zakonu … I, uvjeren sam da mi se ovo više nikada neće ponoviti”, citirao je Ronko bivšeg predsjednika poentiravši tvrdnjom kako je opet “slagao”, jer je “sutradan bio pijan u Požegi”.
Quod licet Iovi, non licet bovi. Ili?
Iako je Ronkovo reagiranje legitimno, pomalo je čudno da na istu temu ništa napisao nije o postupanju Peđe Grbina ili Milana Bandića, na primjer. Naime, o slučaju Obersnelove pročelnice Grbin je za Novi list od 17. kolovoza 2018., u svom stilu, oštro izjavio: “Nisu mi poznate sve okolnosti prethodnog incidenta pročelnice Begić Blečić, ne znam je li bila kazneno prijavljena ili samo prekršajno, ali iznimno mi je žao što nakon prvog incidenta nije strože kažnjena, ili na sudu, ili od poslodavca”.
Mada nije moguće povući paralelu, jer Grbin u svome pijanstvu nikoga ubio nije, nego tek vrijeđao, za političara kakvim se predstavlja, niti neke njegove postupke nije moguće blagonaklono promatrati. Dapače.
Nakon što je 28. siječnja 2014., snimljen kako u jednom pulskom noćnom klubu pijan pjeva nacionalističku himnu “Bojna Čavoglave”, galami i psuje, za tiskano izdanje 24sata, Grbin je izjavio: “Ja sam pijana budala. Nimalo se ne ponosim time što je bilo. Više manje se sjećam te noći. Najradije bih da se nikad nije dogodila. Još sam mamuran”. i, dakako, sve je slagao. Da nije, ne bi ga tridesetak dana kasnije, 8. travnja, u briselskom kafiću Delirium, koji se stvarno tako zove, snimili kako dvojici prijatelja, govori: “Nisam dovoljno pijan”.
‘Kum nije dugme’
Budući da se članak odužio, ali i zbog činjenice da ‘kum nije dugme’, o pijanstvu i bijegu s mjesta ‘nesreće’ svojevremene zvijezde SDP-a, Milana Bandića, tek link na Večernji list.
O licemjerju i principijelnosti, vjerojatno, nitko bolje pisao nije od Meše Selimovića u njegovu romanu Derviš i smrt.
Izvor:Sbplus
