U povodu zatvaranja izložbe “LOve Beer” u Gradskom muzeju održano je predavanje o povijesti i proizvodnji piva u Hrvatskoj.
O povijesti piva te njegovu dolasku u Hrvatsku ispričala je jedna od autorica izložbe Ana Pavleković Žeruk, kustosica i voditeljica Kulturno-povijesnog odjela novogradiškog Muzeja. Ovo, danas popularno piće, sve do 18. stoljeća imalo je slabu popularnost u našim krajevima. Iako nešto drugačije od današnjeg, ovaj su napitak pili još stari Sumerani i Egipćani koji su vještinu pravljenja piva prenijeli Grcima, a oni su s ovim pićem upoznali Rimljane. Iako niti jedni niti drugi nisu bili oduševljeni njime jer je u njihovoj kulturi vino imalo primat.
Čini se da je pivo upravo preko tih civilizacija stiglo i u Hrvatsku. Povijest piva duga je i zanimljiva, a danas je poznato da se potkraj srednjeg vijeka okus se piva znatno približio onomu što ga danas poznajemo.
Za novogradiško područje i šire bila je od iznimne važnosti pivovara Lobe. Dragutin (Karlo) Lobe 1851. dolazi u Novu Gradišku gdje nastavlja obiteljski posao proizvodnje piva i otvara Pivovaru Lobe. U početku je zapošljavala 60 radnika i pivom opskrbljivala novogradiško područje. Bila je smještena u tadašnjoj Zagrebačkoj, danas Gajevoj ulici. Značajna godina za Pivovaru Lobe bila je i 1873. kada je tvornica modernizirana te je, do tada skroman pogon, zamijenjen parnim, a time je Lobina pivovara postala prva na parni pogon u Hrvatskoj. Dana 19.8. 1939. Zagrebačka pivovara kupila je novogradišku Pivovaru Lobe kako bi ona ostala izvan pogona budući da je Zagrebačka mogla pokrivati potrebe tržišta, ali su ipak proizvodnju održali do 1943. Velika je Lobina pivovara srušena nakon 2. svjetskog rata, a strojevi su prebačeni u Zagrebačku ili Karlovačku pivovaru. Označilo je to kraj industrijske proizvodnje piva u Novoj Gradiški, a posljednjih godina sve su raširenije craft pivovare, pojasnila je Pavleković – Žeruk.
Kako pivo nastaje?
O proizvodnji piva govorio je vlasnik Distilerry and Brewery Bošnjak iz Sičica, Mario Bošnjak koji je podsjetio da je glavna sirovina za proizvodnju piva slad. “Većina ljudi misli da je osnova za pivo hmelj, ali on je u pivu samo začin. Kao što je ljuta paprika začin kulenu, tako je i hmelj pivu. Glavni sastojak za proizvodnju piva je ječam, tj. proklijala žitarica koja se melje i prži te dalje prerađuje. Slad je u principu naklijali ječam pri čemu su se razvijali enzimi, alfamilaze, betamilaze koje služe za pretvorbu škroba u šećer.” – pojašnjava.
Proces proizvodnje piva sastoji se od nekoliko tehnoloških faza: proizvodnje sladovine, glavnoga vrenja sladovine, naknadnoga, sekundarnog vrenja i dozrijevanja mladog piva te punjenja piva u ambalažu.
Prvo pivo, kaže Mario, skuhao je u obiteljskoj kući još 2000. godine. Njihovo je pivo nefiltrirano, nije pasterizirano. “Naš proizvod je lager i nema puno hmelja koji je zapravo prirodni konzervans. Baš zbog toga je više pokvarljivo i to je razlog zbog kojega ga ne pakiramo u boce već ga distribuiramo kao točeno pivo.”
Za razliku od industrijskog, craft pivo bogatije je nutritivnim vrijednostima: “Craft pivo je prirodno pivo, probiotik, sadrži u sebi ostatak kvasca, hmelja, slada, sve što je u primarnoj sirovini, ostalo je i u tekućini. Dok u komercijalnim pivima to nije slučaj. Umjesto ostataka probiotika, nalaze se ostaci pesticida i konzervansa kojima se pivo tretira da bi bilo stabilno i da se može distribuirati.” – objašnjava Bošnjak.
Između industrijskog i craft piva, kaže, razlika ima jako puno. Najbitnije su razlike u sirovnskoj osnovi. “U komercijalnim pivovarama, prvotna ideja je profit i najčešće se proizvode od najjeftinije sirovine. U craft pivarstvu je pristuna ljubav prema pivu. To je možda i osnovna razlika. Industrijske pivovare mogu napraviti sve ono što mogu i craft pivovare, ali ne mogu ubaciti ljubav.” – dodaje.
