Saborski zastupnik HSS-a Davor Vlaović zatražio je stanku u Hrvatskom saboru, da bi progovorio o temi državnog poljoprivrednog zemljišta za koje se ne raspisuju natječaji za prodaju i zakup u vremenu dok prednost imaju domaći poljoprivrednici.
„Od samostalne Hrvatske koju smo sanjali i za koju smo se borili, očekivali smo jednaku šansu za sve koji žele raditi, očekivali smo hrvatske zakone i njihovu provedbu. Mnogi mladi, kao danas mladi Samoborci, ne žele otići ako dobiju priliku u Hrvatskoj.“ Kazao je saborski zastupnik Davor Vlaović prigodom Dana Hrvatskog sabora aludirajući na nejednako postupanje prema mladima koji nisu članovi vladajućeg HDZ-a na taj način uvodeći u problematiku postupanja s poljoprivrednim zemljište koje će od 2020., ako ne dođe do promjene zakonodavnog okvira, moći kupovati stranci.
„Zakon o poljoprivrednim zemljištu na snazi je od 2018., na polovici smo 2019. i koliko znam niti jedan natječaj za davanje zemlje u zakup ili prodaju nije raspisan. Općine i gradovi su donijeli programe raspolaganja, dostavili Ministarstvu poljoprivrede na suglasnost. Najveći dio programa još uvijek u Ministarstvu koje kompletira dokumentacije , očito je da procedure nisu bile pripremljene.“ kazao je i Vlaović i dodao kako krivica za ne raspisivanje natječaja nije na načelnicima gradova i općina nego na Ministarstvu poljoprivrede.
„Posljedice, namjernog ili slučajnog, nerada Ministarstva snose OPG-ovi, mala poljoprivredna gospodarstva, oni koji se žele baviti poljoprivredom, u konačnici stradaju i potrošači jer najveći dio poljoprivredno-prehrambenih proizvoda se u Hrvatsku uvozi. Nažalost na to nitko ne reagira. Poljoprivrede bez uređene zemljišne politike i okrupnjavanja posjeda nema. Nema niti razvoja poljoprivrede ukoliko naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva nemaju prednost, u odnosu na trgovačka društva, kod kupovine poljoprivrednog zemljišta. Potencijalno velika opasnost je Pravilnik o prijavi poljoprivrednih površina u ARKOD jer mnogi će zbog nedostupnosti vlasnika zemljišta koje obrađuju biti prisiljeni zapustiti ga, bez potpore poljoprivreda je neisplativa.“
Vlaović je poseban naglasak stavio na predugačku proceduru procesa prikupljanja dokumentacije do raspisivanja natječaja za poljoprivredno zemljište od strane Ministarstva. Iskazao je sumnju u namjere Ministarstva koje nije ažurno jer na taj način otvara prostor za prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima.
„Pitam za koga se čuva poljoprivredno zemljište? Za ruske banke i strvinarske fondove ili ga treba dati na korištenje našim PG-ovima? Zašto nije podnesen zahtjev Europskoj komisiji za produženje moratorija za prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta strancima? Što se čeka? Očito je da se za nekog čuva naše državno poljoprivredno zemljište, zemlje je puno skuplja u okruženju. Mađarska je mijenjala Ustav da bi zaštitila domaću poljoprivrednu proizvodnju, slično su učinile Slovenija i Rumunjska. Što Hrvatska čeka, što čeka Tolušić?“
