Sinoć je u Rešetarima prikazan dokumentarno-igrani film”Glavu dole, ruke na leđa!” vukovarskog veterana, Stipe Majića Pipe koji je ujedno i njegov autor, redatelj, scenarist i producent.
Nakon odličnih odjeka dokumentarnog filma “Srce Vukovara” koji je opisao ratnu vukovarsku bolnicu pa je 2017. godine na dan pada grada prikazan u udarnom terminu na HRT-u, iz iste radionice nastao je novi projekt.
Udruga hrvatskih branitelja Trpinjske ceste i producentska kuća Amico studio d.o.o snimili su igrano-dokumentarni film “Glavu dole, ruke na leđa”, koji prikazuje događanja u Vukovaru tijekom Domovinskog rata s naglaskom na pad grada, predaju te dramatične trenutke odvođenja hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore, kao i mučenja i torture koje su ti ljudi prolazili.
– Uz pomoć iskaza branitelja pratimo događaje 18., 19. i 20. studenog 1991., posljednje dane borbe sve do predaje uvjetovane ubijanjem civila. Pratimo njihovo putovanje od zarobljavanja do razmještanja po logorima. Neki odlaze u zatvor u Mitrovicu, neke odvode na stočarsku farmu Stajićevo, kasnije će neki završiti u zatvoru u Nišu. Ono što je zajedničko na svim tim mjestima nesretne su sudbine tih ljudi. Detaljno smo predočili svakodnevni život zatvorenika u logoru, na mjestima gdje proživljavaju najgore trenutke svojih života. Branitelji su se prisjetili svih maltretiranja, batinanja, pljačkanja, silovanja i ubijanja kojima su nazočili i kako su u tim trenucima uopće uspijevali održavati nadu u eventualni spas – kaže Stipe Majić, vukovarski branitelj koji potpisuje scenarij i režiju filma dodajući kako su posljednje scene u filmu prikazale izlazak iz logora, ali i suđenja u Beogradu.
Ovaj dokumentarac donosi i brojne nikad viđene fotografije te arhivske snimke potresnih posljednjih dana borbe i predaje na tri punkta u gradu – Borovu naselju, Mitnici i Sajmištu – a sugovornici u filmu su autentični svjedoci vremena, među njima i Peđa Mišić, Tomislav i Miroslav Josić, Antonio Matić, Nenad Šantek, Robert Soldo, Marko Filković, Draško Čović i mnogi drugi.
– Film je nabijen emocijama, a od važnijeg i nikad viđenog materijala istaknuo bih snimku iz tvornice Borovo gdje naši zarobljenici stoje u redovima i čekaju popisivanje. Vjerujemo da je upravo taj popis, kasnije javno objavljen u Srbiji, spasio živote mnogih branitelja i civila, a zanimljivo je da smo prilikom snimanja u zapuštenoj i devastiranoj tvornici pronašli autentične pisaće mašine Olivetti na kojima je neprijatelj tipkao imena naših ljudi – rekao je autor dokumentarca.
”Vukovar smo MI” – rekao je domaćin načelnik Općine Rešetari Zlatko Aga prije projekcije filma i dodao:
– Grad Vukovar su svi oni ljudi koji su za vrijeme Domovinskog rata bili tamo, koji su dijelili sve što su tada mogli. Bojim se reći, ali da nije bilo Vukovara, ne bi bilo ni Hrvatske –
U potpunoj tišini s puno dostojanstva film je odgledan, a na kraju svi su ustali i pljeskom pozdravili redatelja i sudionike filma.
