Predavanje o Tanzaniji i volontiranju u dalekoj Africi održala je dr. Andrea Oršulić. Ona nam je pokušala dočarati sliku o toj dalekoj, velikoj zemlji koja se nalazi na istočnoj obali Afrike uz Indijski ocean i koja broji otprilike 43 milijuna stanovnika, u kojoj je svahili uz engleski službeni jezik, gdje je prosječni životni vijek 50 godina, gdje ljudi umiru od malarije, tuberkuloze, gdje je velika smrtnost djece do dvje godine jer nemaju adekvatnu prenatalnu skrb. Zemlja je to koja je puna prilika za pomaganje.
Djeca su ostavljena sama, bez roditelja, gladna, bez odjeće i obuće, žive u stračarama bez struje i vode, obrađuju kamen, čiste kukuruz. Život se odvija na tržnicama. Tamo prodaju, uče, odgajaju, doje, žive, spavaju. Cijeli grad je tržnica. Prehrana je siromašna, obožavaju ugali koji je energetski prazan ali zasitan, nema mesa pa su iz tog razloga djeca pothranjena i podložna zaraznim bolestima. Bolnice su u katastofalnom stanju. Djeci je potrebna odjeća, obuća, hrana, cjepiva protiv zaraznih bolesti. Sve školstvo se plaća i to je jadan od glavnih razloga zašto škola nije dostupna svima, skupa je a često i udaljena po desetak kilometara. Prilika za školovanje u takvoj zemlji je dar.
Profesorica engleskog i njemačkog jezika iz Splita, Ivana Parlov bila je u posjetu Tanzaniji i tamo je ostala pune dvje godine pomažući djeci. Nakon povratka na njenu inicijativu osmišljena je udruga “Kolajna ljubavi”. Prvi projekt te zajednice je bio osnivanje sirotišta za djecu od 3 do 17 godina. Ideja je brzo zaživjela i postala stvarnost. U tom sirotištu danas su djeca sretna iako se ustaju u pet ujutro, sami peru školske odore, nema struje, struju imaju svaki dan jedan sat, večeraju u mraku jer sunce zalazi u pola osam a najviše se vesele druženju na trijemu od 21 do 22 sata. Za njihovu sreću potrebno je malo. To su djeca puna ljubavi.
U Tanzaniji nema dimenzije vremena. Ne postoji vrijeme. Nema licimjerja. Nema glume. Život je jednostavan.
Volonterke dr. Andrea Oršulić i Sonja Lulić za kraj su rekle da je Afrika zemlja suprotnosti, kontinent bogatsva i siromaštva, tame i svjetla, ljubavi i mržnje. Tamo je Bog bliže čovjeku jer smo mi okrenuti materijalnom. Afrika su ljudi, na svakog ostavi trag, pečat. Volonteri dolaze radi njih samih a na kraju dobiju više nego što su dali.
Afrika ih je iznenadila, obogatila i predstavlja ciglicu u zidu života kojeg tvore one same.
Vjerujem da ste čitajući shvatili koliko vam malo treba za sreću. Usrećite i vi makar jedno dijete u dalekoj Tanzaniji, potebno je samo da u Google ukucate “Kolajna ljubavi” i imat ćete sve informacije kako to učiniti pred sobom.
Autor: Vanja Tutić
