Piše: Zorica Lalić, foto: Ivana Buturac
Na dan Svetoga Vinka patrona vinogradara i podrumara, gvardijan cerničkog samostana fra Peter Deže, blagoslovio je vinograde na malčanskom brdu Opođe. Početak je to još jedne vinogradarske godine koja će, ako ćemo vjerovati starim kazivanjima, biti rodna i plodna; „Ako nema vode vino nam ode!“. Siječanj je okupan kišom pa razloga za brigu nema.
Od ranoga jutra vinogradari žure obići svoje trsove koji snuju u mokrini i blatu na brežuljcima ovijenima maglom, u tuzi za Suncem. Svaki vinogradar je uz prigodnu molitvu, blagoslovio stari trs svetom vodom i starim vinom. Brdom se širi miris pečene slanine, kobasica, u kotliću se kuha grah…težačka gozba je obilna i zalivena domaćim vinom. To je hvala starog trsa za cjelogodišnji trud vinogradara, kojih je svake godine sve manje.
Vrijeme zatire stare običaje pa tako i ove godine nema karakače, šetanog kola kojim su se Malčani od davnina vraćali kućama zastajući na buklijama bogate ponude.
Novo užurbano doba donosi nam drugačiji način života, vrijeme će pokazati je li bolji ili nas vodi u otuđenost. Najprije otuđenost Čovjeka od Čovjeka, od Prirode, zemlje koja nas je hranila, i od Gospodina Stvoritelja. Udaljavamo se od našega trsa, Gospodina Isusa Krista izlažući se opasnosti da uvenemo.
Na kraju donosim tekst Karakače koja odzvanja iz tmine zaborava s malčanskih brežuljka za neka buduća vremena.
KARAKAČA
(zapis po kazivanju Adama Petrovog Klaića-1933. i Stjepana Stazića Ćipe-1940.)
Aj, vijalo se pero paunovo
Po širokom polju drenovačkom
Haj, izlazile Drenovke djevojke
Haj, izlazile pa su govorile
Haj, otkud jesi pero paunovo
Ja sam pero iz Indije grada
Haj, služio sam dobra gospodara
Gospodara svijetloga cara
Haj, da je meni oko sokolovo
Haj, da su meni krila labudova
Sve bi momke redom zanijela
Haj, najviše svojega dragana
Karakača, bazlamača
Suva sira i pogača
I rakija komovača
Iju, ju
Oj, Požego željo moja
Želja mi je u te doći
Al’ ne mogu Broda proći
Jer je Broda brza voda
Sinoć Marka zanijela
A u jutro iznijela
Da j’ u Marka prava majka
Za dan bi mu glase brala
A za drugi razabrala
Ja se ženim sa dnu sela
Men’ dovela moja žena
Plava vola i magarca
Vlasi vola ukradoše
A magarca vuk pojeo
Uputim se niz ulicu
Namjerim se na punicu
Đe punica kašu vari
Ne da meni sobom jesti
Već mi dade lonac grepsti
A ja uze prošćat kolac
Pa razbijem otaj lonac
Meni osta kućerina
I u kući mačketina
Mačka viče mijau, mijau
A ja jadan jao, jao
Mačka sebi nađe miša
A ja jadan niđe ništa.
