Od pojave afričke svinjske kuge do danas, u Hrvatskoj je usmrćeno više od 17.000 svinja na poljoprivrednim gospodarstvima koja su u zoni ograničenja. Najteže je u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Virus se iz inficirane svinje izlučuje putem sline, suza, nosnog sekreta, urina, fecesa i sekreta genitalnog trakta. Kod divljih svinja obično prolazi bez simptoma i razvija perzistentnu infekciju, a nasuprot tome u domaćih svinja razvija se u smrtonosni ishod. Bolest se prenosi i neizravnim putem preko kontaminiranih površina i ugrizom inficiranih krpelja. Svako uginuće i pojavu znakova bolesti odmah i žurno treba prijaviti veterinaru. Najstrože je zabranjeno zakapanje uginulih svinja ili odvoz lešina bez prethodne prijave veterinarima.
Veliku ulogu u širenju ima i ljudski faktor, stoga se svi držatelji svinja trebaju strogo pridržavati svih propisanih mjera te svih mjera koje odredi Ministarstvo poljoprivrede i veterinarska inspekcija. Afrička svinjska kuga nije opasna po zdravlje ljudi, ali da dovodi do gotovo sigurnog uginuća svake inficirane svinje, domaće ili divlje što dovodi do velikih ekonomskih šteta.
Inficirane životinje razvit će neke od sljedećih kliničkih znakova bolesti: karakterističan je znak krvarenja po koži i sluznicama te gnojni sadržaj oko očnih spojnica, pojava plavo-ljubičastog područja i krvarenja po ušima, trbuhu i stražnjim nogama, iscjedak iz oka i nosa, crvenilo kože grudiju, trbuha, repa i nogu, začep ili proljev, povraćanje, pobačaj gravidnih krmača, krvavi pjenušavi sadržaj iz usta i nosa, nekoordinirano kretanje koje se javlja dan do dva prije uginuća.
Preventivne mjere provode se u Osječko-baranjskoj županiji na koju otpada 35% cjelokupnog uzgoja.
-” Istočni dio naše županije je zahvaćen afričkom svinjskom kugom, Nova Gradiška nema zabilježen slučaj. Okruženi smo dijelovima koji su zaraženi i predstavljaju opasnost za cijelu državu a posebice za nas koji graničimo sa državama u kojima je bolest prisutna, a to je dio Bosne i Hercegovine, pa i dio Mađarske. To je virusna bolest od koje oboljevaju domaće svinje, 85-90% završava smrtnim ishodom ali ne oboljevaju ljudi. Bolest pravi probleme na financijskom području zbog mjera suzbijanja, vakcina za ovu bolest ne postoji. Primjenjuje se metoda za suzbijanje bolesti a to je eutanazija za sve oboljele kako se bolest ne bi širila, i sve u okruženju po uputama uprave za veterinarstvo,” – kaže doktor veterinarske medicine Goran Lalić.
-” Najveća opasnost su divlje svinje koje ne držimo pod kontrolom, kada se virus uvuče u populaciju divljih svinja jako je teško zaustaviti širenje. Međutim pojačanim odstrelom, dizanjem biosigurnosnih mjera, nemogućnosti kontakta divljih sa pitomima svodimo mogućnost na što manju. Po naputcima Uprave za veterinarstvo dižemo biosigurnost stambenih objekata u kojima se drže svinje. Radimo 4 kategorije, odnosno posjećujemo gospodarstva i motiviramo stočare te nudimo razne dezinfekcijske barijere, nulta je jedna svinja za svoje potrebe, prva i druga kategorija su loši ili polovični uvjeti držanja životinja.”
– ” Nisam mišljenja da bi itko trebao dati ostavku ili otkaz, to su mjere koje su propisane u cijeloj EU, problem je u našim gospodarstvima koja se masovno zatvaraju. Stočarenje je neisplativo, sve je na granici rentabilnosti, oranice nisu obrađene i to je preduvjet za razmnožavanje divljih svinja, lovci ih ne mogu iskontrolirati. Divlje svinje zbog manjka hrane u šumama kreću na poljoprivredne kulture koje nisu ograđene i dolazi do golemih šteta našim ratarima, ali dolaze i blizu seoskih dvorišta i domaćih životinja.”
– ” Ministarstvo i Uprava za veterinarstvo se nije oglušilo kako to mediji navode, eutanazirane životinje se plate, 2eura po kilogramu, nisu naši stočari ništa zaradili ali niti izgubili. Šteta se nadoknadila, ali se niti nakon godinu dana ne mogu držati svinje zbog virusa koji može biti virulentan. Ova bolest nije toliko kontagiozna kao klasična svinjska kuga, u svakom slučaju dovoljna za ugrozu svinjogojstva jedne države. Apeliram da ljudi ostanu vjerni držanju svinja, našim dobrim slavonskim običajima. Ovo je trenutna situacija koju ćemo prebroditi, vjerujem da će se uskoro naše farme i svinjci napuniti. Uvozno meso je provjereno ali niti blizu kvalitetno koliko naše slavonsko. Svo meso koje uvozimo je od drugih država koje prazne svoje ratne rezerve na nas zemlje u tranziciji, to meso je higijenski ispravno ali okusom nisam baš oduševljen kao ni mnogi kupci,” – dodaje veterinar Lalić.
-” U moje vrijeme upisa na studij, Veterina je bila poželjna, nije mi žao što sam odabrao ovaj poziv. Tokovi se mijenjaju, rat je napravio svoje. Problem u veterinarstvu su zatvorena gospodarstva, sve je manje ljudi na selu, to je trenutni problem. Mala praksa je doživjela procvat, veterinarska struka odlazi na zavidne razine, nema čekanja kao u humanoj medicini. Zahvati se naplaćuju, za novac se napravi sve bez čekanja. No sve je manje veterinara na našem području jer je sve manje životinja.”
Veća je populacija žena na upisima za Veterinu, žene će se baviti malom praksom ili inspekcijom po terenima, dok se za umjetno osjemenjivanje i kurativu malo njih opredjeli.
-” Ne zaostajemo za novim otkrićima, postoje licence koje se produžuju svakih 4-5 godina, skupljaju se bodovi na seminarima i simpozijima kako bi svi bili u toku, zato mi stariji veterinari nismo u zaostatku, zapravo stalno učimo i napredujemo u svom poslu. Dok liječimo životinje tu smo i za njihove vlasnike, društvene mreže i informatizacija su napravile svoje, ljudi se manje se druže s ljudima a više su s kućnim ljubimcima koje drže kao članove obitelji, što po meni nije potpuno opravdano, međutim pohvalno je da se ljudi brinu o životinjama, no sve je teži rastanak koji neminovno mora doći jer je vijek životinja 10 do 15 godina,” – zaključio je veterinar Goran Lalić koji ima bogat radni staž, kako napominje, uvijeti za prijevremenu mirovinu su tu, no tko voli svoj posao radi ga do kraja.
