Na ovim poslovima Vera Trobić je od mjeseca rujna 2012., kada je imenovana za v.d. ravnateljicu, da bi u veljači ove godine bila imenovana i za ravnateljicu Dječjeg vrtića Nova Gradiška.
Kako je biti ravnateljica jednog dječjeg vrtića?
“Lijepo i naporno. Dječji vrtić u samome gradu radi u otežanim uvjetima. Naime, zbog rekonstrukcije i izgradnje Dječjeg vrtića “Radost” u Stepinčevoj, svi smo smješteni na Urijama i svi radimo u jednom objektu. Trenutno ovdje zbrinjavamo oko 150 djece. Imamo oko 30 djelatnika, što odgajateljica, što tehničkog osoblja. Godina dana bliži se kraju. Mogu reći da sam zadovoljna. Epidemija i bolesti djece nismo imali. Bilo je nešto malo ispisa djece zbog lošeg socijalnog statusa. Istovremeno, ove godine imamo i listu čekanja što je pokazatelj da moji djelatnici jako dobro i kvalitetno rade. Bit ću još zadovoljnija kada se radovi na vrtiću “Radost” privedu kraju. Trebali bi biti gotovi koncem kolovoza. Dakle, novu pedagošku godinu trebali bi tamo početi, što bi nam svima bilo na radost i veselje”.
Pod organizaciju Dječjeg vrtića Nova Gradiška pripada veliki broj vrtića na novogradiškom području, stoga je lako steći uvid i kako teče demografska slika ovoga kraja. Možete li nešto reći o tome?
“Unazad pet godina radila sam grubu statistiku. Izgubili smo cca 25 do 30 djece. Tome nije razlog ni nezaposlenost, nego upravo ta demografska slika koja je u opadanju. Trenutno u Osnovnu školu Ljudevita Gaja upisuje se 20-ak djece manje nego protekle godine, što je stvarno zabrinjavajuće. Koliko god se mi trudili i pridonosili kvaliteti rada, problem je što mladi ljudi rijetko ostaju u ovakvim malim sredinama”.
Znamo da provodite brojne ekološke aktivnosti te su one nedavno urodile i plodom. Za one koji ne znaju, o čemu je riječ?
“Mi to radimo već dugi niz godina, samo to nismo dovoljno dokumentirali i prezentirali izvan naše ustanove. Odlučila sam da se ove godine prijavimo za projekt putem kojeg možemo dobiti Međunarodni status eko-škole. Odgajateljice su to prihvatile. Kroz sve naše druge aktivnosti, zelene teme su se cijelo vrijeme provlačile. To smo konačno dokumentirali i poslali u Zagreb te će nam u svibnju biti dodijeljen status Međunarne eko-škole. Samu svečanost organizirat ćemo početkom lipnja. Dakle, na našem vrtiću zaviorit će se zelena zastava. Želim istaknuti da mi je jako bitno da ekološku svijest razvijamo od najmanjih nogu. Naša djeca iz vrtića otići će s razvijenom ekološkom svijesti. Razvijat će je i dalje, kroz osnovnu i srednju školu. Time nam je budućnost osigurana”.
Ukazujete li vrtićkoj djeci na još neke teme, bitne za odgoj i zdravlje?
“Bitno je da s njima prolazimo kroz zdravu prehranu, da svakodnevno boravimo na svježem zraku, bez obzira na vremenske uvjete, da jačamo otpornost organizma te da razvijamo sportski duh. Bliži nam se uskoro i olimpijada, nešto već tradicionalno u našem gradu. To su nekakve odrednice našeg rada”.
Što biste poručili mladim djevojkama, koje idu u pedagoškom smjeru, da privole i zvanje odgajateljice koje im može pružiti jedno šaroliko životno iskustvo?
“Kao žena i odgajateljica reći ću da je ovo jedan prekrasan posao. Djeca znaju jako razveseliti. Svaki dan nešto novo radite, niti jedan dan nije isti. Kreativni smo u tom poslu. Svojevremeno je posao odgajateljice bio možda malo i podcijenjen, ali mislim da se i ta slika mijenja. Današnji roditelji sve više shvaćaju što se danas u vrtiću radi. Kada djeca krenu u školu, vidi se velika razlika među djecom koja su bila obuhvaćena cjelodnevnim programom u vrtiću i onom djecom koja to nisu prolazila. Naša djeca u školu ipak dolaze spremnija, društvenija, znaju se bolje snaći, znaju dići svoju rukicu i izboriti se za sebe. I druga djeca su sposobna, ali mislim da su ova djeca iz vrtića ipak malo, malo jača”.
Dolazeći ovdje, primijetili smo izgrađen prilaz, radove na parkiralištu te ograđeno igralište. Jeste li sretni što se i ova ustanova konačno uređuje?
“Ovo je daleko bolja slika. Ograda je postavljena, a ulazi zaključani. Roditelji su obaviješteni o tome u kojem vremenu su otvoreni koji ulazi i to dobro funkcionira. Pasa daleko manje ima, mada ih se još uvijek zna provući. Samim asfaltiranjem parkirališta ta će se slika još poboljštati. Ostalo nam je igralište koje je zbog masovnog korištenja dosta i devastirano i nije opremljeno. Dakle, preostalo je opremiti dječje igralište da stvarno bude na ponos gradu”.
Autor: Zorislav Knežević
