I dok se hrvatski političari bezrazložno busaju u prsa prisvajajući si nepripadajuće zasluge za rast BDP-a u drugom tromjesečju ove godine od 2,8 posto, istodobno je objavljena zanimljiva informacija o ulaganju Samsunga u susjednoj Mađarskoj.
Informacija je to koja će hrvatskom čovjeku, čak i onom sa skromnim ekonomskim znanjem, izazvati osjećaj zavisti i upit – zašto u Hrvatskoj nema takvih i sličnih investicija, odnosno iznozemnih ulaganja?
Južnokorejska kompanija namjerava uložiti oko 358 milijuna dolara u gradnju tvornice baterija za električna vozila nedaleko od Budimpešte. Tvornica bi s radom trebala početi u drugoj polovini 2018., te će godišnje proizvoditi baterije za 50.000 električnih vozila. Istodobno Samsungov konkurent LG Chem planira izgraditi tvornicu baterija za električna vozila u Poljskoj.
Kada se vratimo na posljednje pokazatelje rasta hrvatskog BDP-a, mogli bismo laički zaključiti kako u Hrvatskoj nemamo razloga biti nezadovoljni. No, kada se pogleda što je utjecalo na rast BDP-a od kraja 2014. do sada, onda još uvijek postoji razlog za zabrinutost. Ponajprije treba reći kako je odlično to što raste hrvatski izvoz, u drugom kvartalu 4,1 posto u odnosu na isto razdoblje lani, dok je u prvih deset mjeseci 2015., prema podacima koje je iznio predsjednik HGK Luka Burilović, izvoz porastao za 11,6 posto. Ostali razlozi rasta BDP-a pokazuju kako se taj rast Hrvatskoj “događa”, jer politika još uvijek nije učinila dovoljno i provela reforme koje bi omogućile značajniji gospodarski rast kojim bi Hrvatska pratila ostale europske zemlje.
Ekonomski stručnjak sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Luka Brkić, kazao je na Novoj TV kako BDP raste zbog dobrih turističkih rezultata, niskih cijena sirovina na svjetskom tržištu, povećane inozemne potražnje i rasta potrošnje građana zbog izmijenjenih stopa poreza na dohodak. On drži da se u Hrvatskoj još uvijek ne može govoriti o pravom gospodarskom oporavku, jer se ovaj rast vrlo lako može preokrenuti u pad i novu recesiju ako izostanu promjena u porezu na dohodak, ako poraste cijena novca na tržištu, kao i cijena sirovina.
I ekonomist Damir Novotny u Lideru je istaknuo dva glavna razloga za ovaj rast BDP-a – veću potražnju roba i usluga iz EU-a prema našem tržištu te povećanu domaću potrošnju. Novotny je također upozorio kako će bez investicija hrvatski gospodarski rast i dalje biti manji nego u ostalim članicama EU-a, navodeći primjer Češke koja očekuje rast BDP-a ove godine od četiri posto.
Za ozbiljan i stabilan gospodarski rast, slažu se ekonomisti, Hrvatskoj nedostaju investicije, posebice u prerađivačku industriju, usmjerenu na izvoz. I tu sada dolazimo do spomenutih primjera ulaganja Samsunga i LG-ja u Mađarsku, odnosno Poljsku, za kakvima u Hrvatskoj “gladujemo”. U čitavoj Slavoniji i Baranji, na žalost, sve greenfield investicije u proteklih deset godina mogu se izbrojati na prste jedne ruke.
– Ova ulaganja koja se spominju izravna su strana ulaganja i predstavljaju najkvalitetniji oblik ulaganja. Inozemni investitor donosi kapital, unosi, odnosno transferira tehnologiju, pri tome se zapošljava dobrim dijelom domaća radna snaga, a sav poslovni rizik snosi investitor. Takvo ulaganje znatno je kvalitetnije nego u slučaju kada inozemna kompanija kupi neku domaću tvrtku, pri čemu su samo vrijednosni papiri promijenili vlasnika – kaže ekonomski stručnjak Luka Brkić za naš list.
Pojašnjava kako je nekoliko razloga zašto u neku zemlju dolazi kapital. S jedne strane to su pogodnosti koje investitoru daje država domaćin, potičući investicije kroz porezne olakšice, subvencije i slično. Potom je tu kao razlog kvalificirana i jeftinija radna snaga. Nekim američkim kompanijama, navodi primjer, danas je lakše plaćati visokokvalificirane radnike u Hrvatskoj, nego u Americi. Razlog ulaganja je i pravna sigurnost u zemlji u kojoj se ulaže te jasna pravila igre, pojašnjava Brkić.
Drugim riječima ulagač u neku zemlju dolazi kako bi u njoj imao konkurentnu proizvodnju.
– U Hrvatskoj je nekoliko prepreka dolasku inozemnih investitora i među njima manje je onih stvarnih gospodarskih prepreka. Najveći je problem pravna nesigurnost kako zbog toga što se sudski sporovi vode godinama bez izvršne presude, tako i u smislu čestog mijenjanja pravila igre. Sjetimo se samo priča o porezu na dohodak, o porezu na dobit, o retroaktivnom plaćanju poreza na dobit, promjeni poreznih stopa… Kod nas nije problem nekonkurentnost poreznih stopa. Recimo kod nas je porez na dobit 20 posto, a u Sloveniji 17 posto. Razlika postoji, no ona nije presudna za dolazak ulagača. Pravna nesigurnost je najvažniji razlog. Primjer su i brojni sudski sporovi koji se vode godinama, bez izvršne presude – navodi Brkić.
Dakle, zaključak je kako bi Hrvatska mogla privući ozbiljne inozemne investitore donošenjem pravnih pravila igre i poreznog sustava koji će rasteretiti poduzetništvo i učiniti ga konkurentnijim, a da se ta pravila neće često mijenjati. Svakako i povećanjem učinkovitosti pravosuđa, a potom i stvaranjem gospodarskih preduvjeta poput ukidanja različitih parafiskalnih nameta, o čemu se, uostalom, tako često govori, ali je pomaka još uvijek premalo. Za dolazak investitora važno je postojanje adekvatne radne snage koja se nalazi u okružju ulaganja, a potom i poticaja, odnosno subvencija koje će dobiti kao ulagač u našoj zemlji.
