Poštovane Novogradiščanke i Novogradiščani, ovo je naša priča i ukratko ćemo vam je objasniti.
Problema je puno i odlučili smo se voditi dvije kampanje paralelno, prvi dio kampanje pokrenut je pod sloganom “STOP CENZURI” kojim smo htjeli ukazati na ključne probleme u našem gradu o kojima nitko ne priča, a tiču se svih nas. Tome želimo stati na kraj te podržati novinarsku struku i slobodu izražavanja koja je uništena zadnjih nekoliko godina. Strah nas je da ako vam ne ukažem na ove probleme da će nam se cenzurirati misli; jer naše misli postaju naše riječi, a naše riječi postaju naša djela.
Ta kampanja je provedena u ozbiljnijem, tamnijem i monotonijem tonu. Poruka je poslana i došla je do većine vas.
Paralelno smo pokrenuli kampanju #USUDI SE! Čime smo na satiričan i humorističan način htjeli ukazati na našu realnost tj. probleme u upravljanju gradskom upravom, tvrtkama i ustanovama koristeći se resursima svih nas. Htjeli smo izbjeći predrasude i tako smo u tišini privukli simpatije svih političkih opcija jer ipak smo mi Novogradiščani i ne bi trebalo biti podjela između nas.
U predizborno vrijeme obećavaju se i prezentiraju svakakve stvari, a realnost je sasvim drugačija. Obećanjem iznad ukazujemo na problem javne rasvjete u gradu, gdje je svaka druga kuća, šetnica ili cesta u mraku.
Pažnju smo htjeli skrenuti pozornost na uređenje samo jednog malog dijela centra grada, a taj rad prezentiran je kao da je posao odrađen na razini velikih europskih i svjetskih metropola.
Uporno sve što radimo u gradu radimo da bismo prezentirali prijateljima menadžerima, a stavljajući u drugi plan socijalno ugroženu skupinu. Prognaničko naselje koje je pripalo u nasljeđe socijalno najugroženijima je u kolapsu, ljudi žive u nehumanim uvjetima za 19. stoljeće, a kamoli za 21. stoljeće. Društvo je jako onoliko koliko je jak najslabiji član tog društva. Zašto ne bismo donijeli primjere dobre prakse i projekte “Housing first” i tim ljudima napravili humane uvijete, postavili za njih standarde života i uklonili naziv “prognanici” jer to su naši ljudi, naši sugrađani.
Problem demografskih mjera postoji u cijeloj Republici Hrvatskoj, a ne samo u Novoj Gradiški i nitko nije ponudio kvalitetno rješenje tog problema. Nitko neće roditi dijete isključivo zbog 10.000,00 kn jednokratne naknade. Zato smo problem demografije stavili pod prioritet i svojim mjerama pokušali privući mlade i riješiti njihove egzistencijalne, ali i svakodnevne probleme s kojima se suočavaju.
Predizborno vrijeme i kampanja vrijeme je kada svi slušamo jedne te iste stvari i megalomanska obećanja. Realnost je druga i mi da bismo doveli Google 2 u naš grad trebamo riješiti milijun drugih problema. Najlakše je predizborno obećati, čelni čovjek grada i vlast trebaju biti odgovorni, ozbiljni i realni. Koliko god ljudi bježali od toga, mi ne bježimo.
O ovome ne treba puno objašnjavati, stanovnici ulice Mala, Baruna Trenka, Domčeve i užeg centra grada znaju o čemu se radi. Samo je jedna ulica na brdu napravljena u cijelosti s dodatnim, bespotrebnim i skupim kružnim tokom, a šetači po brdima znaju koja je.
Naša, s jedne strane, omiljena satira, a s druge strane, rak rana. U Dubrovačkoj Republici na ulazu u gradsku vijećnicu stajao je natpis: “Zaboravi privatno, brini se za javno”. Možemo li mi bez srama staviti taj isti natpis na svoju buduću vijećnicu?
Svaka struka u našem gradu trebala bi biti jednako cijenjena. Zašto bacamo novce na projektiranje svega i što se treba i hoće i ne treba i neće raditi? Ako imaš viziju i poznaješ proračun grada, svjestan si svojih mogućnosti u jednom mandatu.
Grad mora ulagati u mlade kategorije sportaša, svih sportova i svih jednako. Svijet ostaje na mladima i oni će biti nositelji naših budućih aktivnosti. Naša vizija svih sportskih klubova je ulaganje u pogon mladih. Manchester United ne bi bio tako jak da nema jak omladinski pogon.
Kao i ZAŽELI program te obnovu fasada zgrada u vlasništvu grada, tako je i projekt izgradnje reciklažnog dvorišta i popunjavanje formulara imala pravo svaka općina i svaki grad u Lijepoj našoj. Izgradnja je financijski i materijalni kapital, a nama je podizanje svijesti o važnosti razvrstavanja otpada kapital našeg društva.
Gdje je i zašto zapeo studij robotike u našem gradu? Studentski kampus?
Nabava printera u boji i novih računala nije digitalizacija gradske uprave. Digitalizaciju gradske uprave podrazumijeva rad sa strankama bez papira te olakšana provjera statusa akta. Jedan podatak trebao bi biti dovoljan.
Ako netko 5 puta bira direktora u 4 godine, onda se može zaključiti da nije problem u nesposobnosti direktora, već onoga koji ga bira. Može ne valjati jedan direktor, svatko može pogriješiti, dva direktora već malo teže, tri gotovo nemoguće, četiri samo u teoriji, a pet njih zaredom ni u teoriji. Možda je problem u onome tko ga bira?
A kad će staza u Ljupini? Ozbiljna tema sigurnosti naših sugrađana postala je satira na društvenim mrežama.
Grad po pitanju turizma nema nikakvog strateškog dokumenta i samim time ne postoji vizija razvoja turizma. Grad i općine ozbiljno trebaju shvatiti vrijeme pandemije i koronu iskoristiti kao “pokretača” kontinentalnog turizma. Jedan je projekt ugašen, a trebao je sve povezati. Zašto su “Vrata Slavonije” zatvorena? Zašto sami sebi promoviramo slavonske proizvode, a ne plasiramo ih dalje na tržište?
Zamislite lance naših dućana po cijeloj Hrvatskoj i šire…
Svijet se razvija, prihvaća nove tehnologije, vodikovu ekonomiju, IoT mreže, umjetnu inteligenciju… Sve to navedeno u ovoj kampanji nije ni spomenuto, a kamoli povedena javna rasprava o tome gdje želimo ići.
Slika govori više od tisuću riječi.
Kampanja je privedena kraju, a građanima nije objašnjeno što ako…
I onda smo pokazali svoje “pravo lice”, obznanili svijetu tko smo i zaprimili brojne čestitke na hrabrosti.
Ostatak kampanje možete pogledati na: https://www.facebook.com/USUDI-SE-105027211711169
Ja sam Ivana Trupina i ja sam se usudila.
Mi smo SDP i mi smo se usudili.
Usudi se i ti – pokrenuti javnu raspravu, postaviti pitanje, izabrati program za ljude, a ne projektnu dokumentaciju, misliti na interese 4000 obitelji, vratiti apsolvente u grad, vratiti mlade, imati MICRO CITY, biti poduzetnik, sanjati, ispuniti svoje snove, misliti drugačije…
I za kraj vam poručujemo, usudite se, budite odgovorni.
16. svibnja izađite na izbore i usudite se zaokružiti listu broj 8. SDP-a i izabrati vašu prvu gradonačelnicu lista broj 6.
To je naša priča, hvala.
