Uskrs je naš najveći kršćanski blagdan i do njega se uvijek jako držalo. Spremala se i čistila cijela kuća. Obitelj bi išla na svetu ispovijed, a posebno bi se držalo do njegovanja starih običaja.
Četvrtkom bi mame i bake pekle kruh, petkom bi se šarala jaja, a subotom bi se obično kuhala šunka koju bi obitelji nosili na posvetu. Najviše radosti donosilo je i za staro i za mlado Uskrsno jutro.
Uskrsno jutro nudilo bi bogatu trpezu na kojoj bi se blagovalo dan prije posvećeno jelo. Na trpezi bi se našla posvećena pogača, šunka, slanina, kulen, jaja, mladi luk koji bi blagovala cijela obitelj. Ali obavezno je bilo prvo probati malo posvećene soli, pomoliti se uskrslom Gospodinu, pa tek onda uživati u bogatoj trpezi.
Nakon obilnog doručka obitelj bi se malo odmorila, a potom išla na podnevnu svečanu Uskrsnu misu. Prije i poslije mise običaj se svakome poželjeti sretan i blagoslovljen blagdan Uskrsa.
Na Veliki četvrtak već bi počinjale pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrs, poslije tri sata više se ne bi dirala zemlja, teški kućanski poslovi ostavljali bi se po strani, te bi se išlo na bogoslužje u crkvu.
Na Veliki petak oko 11 sati prije podne, bila bi šibarina. Svako dijete imalo bi našaranu šibu, te kada bi svećenik udario po oltaru djeca bi šibom udarala po klecalima.
Na Veliku subotu, kako smo i spomenuli, pripremali bi se objedi za nedjelju i nosili bi se na posvetu. Oni koji ne bi subotom posvetili svoje košarice, činili bi to na jutarnjoj nedjeljnoj misli.
U nedjelju, tko bi prvi došao kući s posvete za njega se govorilo da ćete cijele godine biti najvrjedniji. Nezaobilazan običaj na blagdan Uskrsa nakon Svete mise i objeda tradicionalno tucanje jajima među djecom.
Foto:Ilustracija
