Protekle je nedjelje u Župnoj crkvi Marije Kraljice i sv. Jurja u Davoru održana promocija CD-a “Urodila Davida”, zbirke korizmenih napjeva Požeške biskupije u izvedbi Ženske pjevačke skupine KUD-a “Matija Antun Relković” Davor. Na ovom izdanju sačuvana je bogata pasionska baština zapadne Slavonije, Slavonske Posavine, Slavonske Podravine i Požeške kotline – pjesme koje su generacije puka pjevale u duhu korizmene pobožnosti, bilo u crkvenim slavljima, bilo u obiteljskim okupljanjima ili uz krajputaše.
Velečasni Mladen Štivin tijekom svojega dvadesetogodišnjega svećeničkog djelovanja obilazio je brojne župe te je, sudjelujući na različitim crkvenim slavljima, zabilježio mnoge nepoznate pučke pjesme. Pjesme je snimao, potom ih notno zapisivao te dugo čuvao čekajući pravi trenutak da ih ovjekovječi i prikaže javnosti.
Prilika se ukazala kad se u istom razdoblju i mr. sc. Miroslava Hadžihusejnović Valašek, naša poznata etnomuzikologinja, bavila sličnim istraživanjima. Velečasni Mladen i dr. Hadžihusejnović Valašek međusobno su razmijenili rezultate svojih istraživanja, a nakon stručne obrade profesorice Hadžihusejnović Valašek svjetlo dana ugledala je knjiga „Tradicionalne crkvene pučke popjevke na području Požeške biskupije“.
Marljivim radom članica ŽPS-a KUD-a „Matija Antun Relković“ izbor iz korizmenoga repertoara predstavljen je javnosti na korizmenom koncertu u Davoru te u drugim župama naše biskupije. Unatoč dobrom prihvaćanju i zapaženim izvedbama, ova glazbena baština ostala je nedovoljno predstavljena široj javnosti zbog pandemije koronavirusa.
Ideja je ipak nastavljena, ovaj put snimanjem glazbenog albuma koji je sada pred svima nama kao dragocjen dar, ali i obveza čuvanja tradicije i baštine koju su nam ostavili naši preci. Ipak je nastali CD ugledao svjetlo dana, pa očekujemo kako ćete uskoro moći čuti ponešto u programu Radija Nova Gradiška.
Jedna od pjesama, a po kojoj album nosi ime je i pjesma “Urodila Davida”. Davidov cvijet, poznat i pod nazivima lonicera ili orlove kandže, u različitim krajevima nosi različita imena. U Davoru se za ovaj cvijet koristi i naziv JERUZALEMSKA LOZA.
U vrijeme nastanka pjesme, odmah nakon oslobođenja od Turaka ili čak i ranije, župe u posavskom dijelu novogradiškog kraja bile su pod upravom franjevaca iz starogradiškog samostana. Franjevački samostan s crkvom sv. Mihovila sagrađen je 1776., dok župa postoji od 1623. pod vodstvom franjevaca iz Visokog. Car Josip II. ukinuo je samostan i pretvorio ga u vojarnu, a franjevci su preseljeni u Cernik.
Budući da su svećenici rijetko dolazili do naroda, vjernici su stvarali vlastite oblike pobožnosti, oblikujući pučku liturgiju kroz pjesme i priče. Tako su, na sebi svojstven način, prenosili otajstva vjere i spasenja. Zanimljivo je da pjesma nije liturgijskog karaktera, već ju je narod osmislio kao izraz vlastite pobožnosti. Vjerojatno su kroz generacije neki njezini dijelovi izgubljeni, osobito oni koji su jasnije izražavali Božji spasiteljski plan.
Pjesma u kojoj se spominje Daviodva loza hvali njezinu vrijednost, opisujući lozu od srebra i zlata, te poziva na obraćeničko buđenje. U završnom dijelu pjesme govori se o prijevozu duša korabom, pri čemu se prepoznaju elementi grčke mitologije.
Izvor: KUD “Matija Antun Relković”
Foto: Milan Rosić, Višnja Mikić
