O Juranu se zadnjih dana na veliko priča, o Juranu se sluša, o Juranu se piše. Juran Andrijanić mala je zvjezdica velikoga sjaja našega grada koji je sa svega sedam godina dobio prilike izložiti svoje likovne radove na samostalnoj izložbi, baš poput velikih umjetnika. 

Da je Juran iznimno kreativan, inteligentan, šarmantan i britkog jezika utvrdili smo čim smo ga upoznali na jednoj od radionica u sklopu manifestacije “Ljeto u knjižnici”. Maleni dječak sa šeširom na glavi isticao se iz mase. Još prošle godine Juran je bez zadrške, dok je akvarelom slikao morske motive, novinarima pričao kako mu je crtanje velika ljubav, ali i da se osim crtanja bavi izumima. 

-“Crtam stripove sa svojim superjunacima, a izumio sam i vjetrenjaču”- pohvalio se tada šestogodišnji Juran

Juranovu iznimnu kreativnost i maštu, osim roditelja koji ponekad, pa dobiju i blage živčane slomove kada vide kako je Juran odlučio ukrasiti zidove kuće, prepoznali su i odlučili poticati i Biljana Dakić sa svojim knjižničnim timom Gradske knjižnice Nova Gradiška. Oduševljeni djelima britkog sedmogodišnjaka u sklopu jedne od radionica “Ljeta u knjižnici” djelatnici knjižnice odlučili su posjetiteljima predstaviti Jurana i njegova omiljena djela. 

Nedvojbeno je kako je sve, od organizatora do posjetitelja ove manifestacije svojim djelima, ali i neposrednim nastupom Juran ostavio bez daha jer je uz prikaz svojih djela uklopio i priču o omiljenim mu putovanjima, dogodovštinama iz mladog mu života, pronalasku inspiracije, kako sam kaže “baš svemu”, a vrhunac Juranovog nastupa na izložbi svakako je bilo i predstavljanje njemu trenutno najdraže djevojčice Franke. 

Iako je Juran dobio ime po prvoj drami izvedenoj na hrvatskom jeziku “Juran i Sofia”, u Gradskoj knjižnici slušala se priča Juran i Franka. Kada smo kod priča iste voli slušati i Juran, one su također izvor njegove neiscrpne inspiracije, a ovako o sebi priča Juran.

-“Zovem se Juran Andrijanić. Rođen sam u Osijeku 2. ožujka 2011.godine. Imao sam 5 dana kada su me doveli u Novu Gradišku koja je postala moj grad i u kojem je naslikana većina mojih slika i crteža od najranije dobi (pitajte mamu za crteže po zidovima). Najviše volim slikati i crtati a u pauzama se bavim izumima i slaganjem legića. Kad mi sve to dosadi, igram šah.
Volim knjige, putovanja, moju dugu kosu i šešire. Ok, i čokoladne bananice i Cedevitu od grejpa. Kad narastem htio bih postati slikar, izumitelj i proučavatelj knjiga.” 

Juranova djela pomno je analizirala i žena od struke, likovna akademkinja i povjesničarka umjetnosti Jelena Kovre koja je recenzirala prvu samostalnu izložbu maštovitog sedmogodišnjaka.

“Likovno izražavanje ključan je dio odrastanja u kojemu djeca uživaju, a čini se kako Juran u njemu uživa malo više nego ostali. Tomu svjedoče brojni radovi koje stvara svakodnevno.
Radovi nam pokazuju kako Juran inspiraciju crpi iz svakodnevnih zbivanja. Promatrajući stvarnost oko sebe, on ju prenosi na papir, pritom prikazujući vlastitu okolinu i njene karakteristike. 
Bilo da se radi o obitelji, omiljenim igračkama ili najdražem animiranom filmu, on pokazuje bogatstvo sadržaja i spoznaja te predmete kojima je okružen, zajedno s njihovim izraženim obilježjima.
Iako još nije krenuo u školu, već neko vrijeme u likovnom stvaralaštvu pokazuje zrelost kakvu inače vidimo kod starijih školaraca – ima izražen osjećaj za perspektivu i bez većih teškoća prikazuje prostor. 
Razlog tomu je Juranov , naoko vidljiv talent, a tomu svakako pomaže i dojam koji na nas ostavljaju njegovi radovi. Oni djeluju kao da je Juranu likovno izražavanje najbitniji dio stvaranja, on uživa u procesu i ne zamara se gotovim radom niti ostavljanjem dojma. Kod njega sve dolazi spontano i iz ljubavi prema samom likovnom stvaralaštvu. Juran je tek počeo likovno se izražavati, stoga možemo biti sigurni kako ćemo njegove radove svakako imati prilike vidjeti i ubuduće.
Nadamo se kako će mu ova izložba dati poticaj kako bi se jednako srčano nastavio baviti onime što voli, ali da će i drugima poslužiti kao poticaj da ostanu vjerni sebi kao što to čini Juran” – napisala je Kovre 

Razmišlja Juran i izvan okvira jednog sedmogodišnjaka, tome svjedoči poznavanje djela Leonarda da Vincija, od kojeg kaže da će biti bolji i naslikati nešto ljepše od Mona Lise. Ni Picassova djela mu nisu strana, po uzoru na jedno njegovo Juran je naslikao i svoje djelo, a zrelost mladog Jurana pokazuje i odgovor na pitanje “Što bi poručio našim čitateljima i slušateljima?”

-“Da gradonačelnik malo popravi ovaj grad. Molim te gradonačelniče moj, završi ove radove kod Općine i završi tu Offertisimu”-ispucao je Juran odgovor,kako bi se reklo, kao iz topa

Zašto Juran spominje Offertisimu? Zato što ondje kupuje svoj slikarski pribor jer na posljetku, uz svu ljubav prema drugim hobijima, curi, obitelji, roditeljima, prirodi, putovanjima, Juran sa samo sedam godina poručuje:  “Živim da bi crtao i crtam da bi živio!”

no images were found

 

 

 

 

Komentari