TIJEKOM poslijepodneva u ponedjeljak 21. prosinca 2020., primio sam telefonski poziv i, bez uobičajenog pozdrava, čuo ozbiljan glas Slavka Bilandžije koji mi govori – Umro je general Zvirotić.-
Prije nego sam išta upitao, misli mi je okupirala slika Josipa Zvirotića, časnika hrvatske vojske koji, sredinom listopada 1991. godine, u maskirnoj odori sa šljemom na glavi, odrješito prilazi zapovjednom mjestu 3. satnije 3. bojne 108. brigade Zbora narodne garde u Visokoj Gredi s ciljem da sazna točno mjesto odakle nas tuče srpska artiljerija jer ga nisu zadovoljavala dotadašnja izvješća kako topnički napadi dolaze iz pravca Dragalića.
– Kad je umro, gdje, od čega…- počeo sam sa serijom pitanja, a potom slušao odgovore koje bih ovdje sublimiram u jednu rečenicu: nakon dugogodišnje metaboličke bolesti i nastalih komplikacija, preminuo je u slavonskobrodskoj bolnici dr. Josip Benčević.
Za razliku od nekih kolega, visokih časnika i generala, koji svoju odoru nikad isprljali nisu jer u stožernim (štapskim) salonima nema ni blata ni prašine, Zvirotić je kao ‘komandant’ dijela novogradiškog bojišta, na prvoj crti obrane, ponekad morao doslovno puzati kako ne bi bio pogođen neprijateljskim mecima ili minobacačkim granatama. Kao na primjer u Goricama za vrijeme uvođenja u borbu Prebegove satnije.
General Zvirotić rođen je u Slavonskom Brodu 9. ožujka 1959. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a srednju strukovnu, smjer hoteljerstvo, s druge strane Save, u Bosanskom Brodu. Poslije završenog petog semestra studija turizma i hoteljerstva u Opatiji, dobio je poziv za odsluženje vojnog roka u JNA u tenkovski puk u Kumanovu. Kao vojnik, otišao je u Vojnu akademiju kopnene vojske (KOV) u Beograd, a zatim na specijalizaciju za tenkista u Banja Luku, koju je završio 1985. godine. Službovao je u tenkovskim jedinicama JNA u Sloveniji (u Postojni i Pivki) a u lipnju 1991. godine, na osobni zahtjev, napustio je JNA te s obitelji vratio se u Slavonski Brod.
Potkraj srpnja 1991. godine, kao dragovoljac, pristupio je Zboru narodne garde (ZNG) a od 1. kolovoza 1991. postao je zapovjednik 108. brigade ZNG u Slavonskom Bordu. Početkom studenog iste godine postavljen je za zapovjednika 109. brigade HV Vinkovci. Od 2. prosinca 1992. godine bio je zapovjednik 3. gardijske brigade u Osijeku sa zadaćom ustroja oklopne brigade HV. Na toj dužnosti ostao je do 12. srpnja 1994. kad je pozvan u Glavni stožer oružanih snaga Republike Hrvatske (GS OS RH) u Ured pomoćnika načelnika GS OS RH za načelnika Odjela oklopništva, a poslije i Odjela za doktrinu KOV-a.
Nakon završetka Ratne škole ‘Ban Josip Jelačić’ 2000. godine, imenovan je zapovjednikom V. zbornog područja, a po ukidanju zbornih područja, postavljen je za zapovjednika 5. korpusa HKOV-a Split s odgovornošću za cijelo područje kopnenog dijela Istre i Dalmacije.
Sudionik je svih operacija u Domovinskom ratu. Osobito se istakao zapovijedanjem 108. i 109. brigadom HV u obrani Bosanske Posavine i Istočne Slavonije prije i poslije pada Vukovara; zapovijedanjem 3. gbr. u operaciji Maslenica, a u operaciji Bljesak i Oluja bio je načelnik Odjela oklopništva u GS OS RH.
Osobit doprinos dao je ustrojavanju, opremanju i razvoju oklopnih postrojbi HV-a, sudjelovanju u pripremi i izvođenju svih važnih vježbi gađanja te u izradi doktrine i strategije razvoja i opremanja HKOV-a roda oklopništva.
U čin brigadnog generala promaknut je 1. kolovoza 2003. godine, a u tom činu je i umirovljen 2007. godine.
Za postignute uspjehe višekratno je pohvaljivan i nagrađivan. Nositelj je Reda Nikole Šubića Zrinskog, Reda bana Jelačića, Reda hrvatskog trolista, Reda hrvatskog pletera, Spomenice domovinskog rata, Spomenice domovinske zahvalnosti te medalje Bljesak i Oluja.
Častan offizier Hrvatske vojske, general Josip Zvirotić, sa slavonskobrodskog groblja, u srijedu će biti ispraćen na vječni počinak.
Izvor:Sbplus/ Jerko Zovak
