“Evo nas po drugi puta na putu za Gunju, sada nas je dvostruko više, znači postava od prvog puta Dražen, Ferdo, Martina i Vesna, te Jasna, Miro, Charly, Matej, Krešimir i Zvonimir. Vozi nas Miro, naš volonter i Baptistički pastor u kombiju njihove Crkve, Crveni križ NG platio nam je benzin i cestarinu, Jasna je pripremila prefine sendviče.
Da se svašta događa i ljudima s dobrim namjerama vidljivo je po tome što nas je lijepi Opelov kombi dovezao ravno do naplatnih kućica u Županji i jednostavno stao. Srećom Miro je i član HAK-a, ali ne vjerujte reklamama, došli su ne za 2 već za 36 minuta.
Po prvi puta u životu svih nas desetero vozimo se na vučnom vozilu (znate ono živimo na visokoj nozi i gledamo na svijet s visine). Kvar je veliki, navodno alternator – ma što to značilo, pa nas onda majstor i njegova supruga prevoze do Gunje, a Charly ostaje uz vozilo.Stižemo istovremeno sa „šleperom“ punim vode, pomažemo u istovaru. Da nismo mi stigli to bi radilo 4 stanovnika sela koji dežuraju u prihvatnom centru, ovako nas 14 učinilo je to za tili čas.
Zovemo načelnika općine gosp Lucića i on nas raspoređuje u kuću gospodina Dražena koji nam je već prvi puta bio dobar domaćin i osiguran nam je prijevoz po selu. Njegova supruga, 2 sina i kćer toplo su nas primili i rasporedili nam posao. Muški dio ekipe kreće po voćnjaku skupljati i slagati drva, zatim kose travu.
Ženski dio ekipe naravno blizu je suđa i vode. Nikad u životu nismo ni vidjele, a kamoli oprale toliko „taper wear-ovog“ suđa i slaklenki, zatim krečimo podrum živim vapnom, vraćamo policu i sve to oprano spremamo, završavamo ribanjem ograde i pranjem Hrvatske zastave.
Prije samog odlaska stiže susjeda vidjeti po prvi puta svoju kuću, to je baka osamdesetih godina, teško pokretna i uz pomoć štapa i u svoj muci gledajući kuću koja je potpuno uništena i na popisu je za rušenje progovara – „ruže su ostale netaknute“ – trebali ste čuti taj optimizam, nama su suze jednostavno klizile niz obraze.
I trenutak povratka – slikamo se razmjenjujemo brojeve telefona i adrese na Facebooku i kažemo do-viđenja, do sljedećeg puta”, piše dr. Oršulić.
Slijedi i poziv volontera.
“Dragi naši sugrađani, dragi ljudi dobre volje u svaku gunjsku kuću treba ovoliko ili još više vrijednih ručica.
Pokrenimo se i pomognimo!!! Zahvaljujući velikom srcu i dobroj volji našeg gradonačelnika gospodina Bigovića već sljedeće subote 12. srpnja u 7 sati ujutro ispred Poglavarstva Grada, osiguran nam je prijevoz autobusom za Gunju.
Svi vi koji želite pomoći javite se Oršulićima preko Facebooka ili izravno na broj predsjednice Udruge volontera Vesne Oršulić 098/729-892.”
Autor: Vesna Oršulić
