U OŠ Dragalić nastava hrvatskog jezika ne završava zvonom. Ondje se piše, glumi, snima, montira, istražuje, i uči kako odgovorno koristiti umjetnu inteligenciju. Učiteljica hrvatskog jezika Ivana Pivac Tadić s učenicima svakodnevno pomiče granice učionice, pretvarajući je u prostor stvaranja, dijaloga i zajedničkog rasta.
„Umjetnu inteligenciju koristimo i u nastavi i u izvannastavnim aktivnostima. Ne možemo pobjeći od toga ali možemo naučiti kako je koristiti na dobar način“, ističe učiteljica. Učenici, kaže, moraju navoditi izvore i razumjeti ono što stvaraju. „Koristimo ChatGPT i mi učitelji, pa zašto ne bi i učenici? Važno je da ih učimo odgovornosti, a ne zabrani.“
Posebno mjesto u njihovu radu zauzima film. Učenici su entuzijastični, vole glumu i eksperimentalne forme u kojima sami izrađuju scenografiju, rekvizite i priče. „Kada donesem kamere, svi se skupe. Kod kuće isto vole snimati. Slobodniji su pred kamerom, navikli su na svakodnevna snimanja, to im postaje prirodno.“
Uvjeti nisu uvijek idealni. Prostor dijele, opremu donose od kuće, sve je „složi – spremi – pa opet vadi“. Ipak, dobra volja nadjačava prepreke. Ravnateljica Branka Francuz, kaže učiteljica, uvijek izlazi ususret kada je riječ o manjim financijskim potrebama. „Nije lako, ali volimo to što radimo, i onda ništa nije teško.“
Razredi su manji, s deset do petnaest učenika, što otvara prostor za kvalitetan rad. „To je odličan broj za radionice, društvene igre, rad u skupinama. Sve stignemo, izazovno je, ali zanimljivo.“ Svakom se učeniku može posvetiti pažnja, svaka se zadaća pregleda, svatko dobije priliku progovoriti.
Ipak, promjene u generacijama su vidljive. „Digitalna tehnologija velik je dio njihova života, ali motorički su iz godine u godinu slabiji. Sve im je sporo, gledanje filma od sat vremena im je zamorno, posebice ako je strani. Rad rukama im je teži.“ No kreativnost nije nestala, samo traži drugačiji pristup.
U školi su učitelji i dalje autoriteti, ali odnos se gradi na poštovanju. „S učenicima sam cijelo jutro. Ne želim da me se boje, želim poštovanje. A između ostaloga, mi smo i prijatelji.“ Podrška roditelja dodatno osnažuje školsku zajednicu.
Najljepši su, kaže, trenuci kada učenik otkrije ljubav prema čitanju. „Imam jednog učenika koji je u petom razredu otkrio čitanje i oduševio se Mirom Gavranom. Predivno je kada se netko zaljubi u knjigu.“ Naravno, ima i onih koji ne vole čitati, i to je dio svakodnevice.
Na kraju, poruka roditeljima je jednostavna i topla: „Budite više s djecom. Vodite ih u park, muzej, kino. Nemojte dopustiti da budu prepušteni mobitelima.“
U učionici Ivane Pivac Tadić svaki je dan drugačiji. Svaka lekcija nova prilika. Između knjige, kamere i umjetne inteligencije, učenici ondje ne uče samo gradivo, uče kako misliti, stvarati i rasti.
