U organizaciji Gradske knjižnice Nova Gradiška, a u povodu Mjeseca Hrvatske knjige održana je poetska večer i druženje uz književnika i Novogradiščanina profesora Ivana Slišurića o čijem je književnom opusu govorio prof. dr. sc. Goran Rem.
Ivan Slišurić, pjesnik i prozaik, rođen je 29. veljače 1936. u Rešetarima kod Nove Gradiške. Osnovnu je školu završio u rodnome mjestu, gimnaziju u Novoj Gradiški. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je studij jugoslavenskih književnosti i filozofije a magisterij iz hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao nastavnik u osnovnoj školi i profesor u novogradiškoj Gimnaziji. Objavio je knjige Prvo lice ljeta (pjesme), Čakovec, 1980., Minule ruke (pjesme), Zagreb, 1997., Anđeo na satu (pripovijetke), Zagreb, 1998., Mlađakom s usana (pjesme u prozi), Vinkovci, 2000., Munje i blagovijesti (pjesme u prozi), Zagreb, 2006., Odvremenjeni put (poezija), Zagreb, Ceres, 2014. Stabla i drugi ključevi (pjesme u prozi), Zagreb, 2015.
Goran Rem naglašava kako je u književnom djelovanju Ivana Slišurića važna poveznica njegova nastavničkog, prosvjetnog djelovanja i onog književnog jer oni zajednički čine njegov opus.
Govoreći o proznom stvaralaštvu, Rem ističe kako Slišurić piše o običnim, malim ljudima iz svojeg života. “Njegove proze nisu proze u kojima dobivamo strašno uzbudljive događaje nego mala stanja u kojima je sve naslonjeno na riječi. Nije da tu nema događaja, uvijek je neki prisutan, ali ono gdje je njegovo srce je u riječima.” – kaže.
“U mnogim svojim književnim tekstovima imenuje ljude za koje nije važno jesu li stvarni ili ne, oni su prisutni u njegovom tekstu. Navodi mjesta poput Rešetara, Vrbja, urbanih i ruralnih prostora iz njegova života iznoseći male “nepriče”, čuđenja iz djetinjstva iz kojih stvara priče. Vrlo lijepo i uvjerljivo koristi repertoar privatnog i lokalnog…..Mi o tim ljudima i mjestima ne moramo ništa znati, imamo njegovu jezičnu, umjetničku sugestiju i to primamo.” – dodaje Rem.
“Zadnjih tridesetak godina on je na slavonskoj književnoj sceni doajen u prvom frontu ljudi koji čuvaju književnu naraciju našega kraja i Nova Gradiška može biti sretna što ima takvog domaćina pameti i riječi.”. – nastavlja Rem.
Navodi kako u pjesmama Slišurić ima dominantno dva žanra; mala pjesma slobodnog stiha i pjesma u prozi. “Njegove pjesme u prozi ritmički implodiraju, imaju svoju čistu, točkom označenu rečenicu. One su filozofičnije. Pjesme slobodnog stiha su poetične. Ne žele dovršiti…. One samo pljusnu boju nečega, nekog stanja….” – pojašnjava.
