Rušenje stoljetnih stabala u gradovima predstavlja veliki izazov za urbanistički razvoj i ekološku ravnotežu. Iako su gradovi simboli napretka i modernizacije, stoljetna stabla koja rastu u njihovim središtima ili na njihovim rubovima često postaju žrtve brzog tempa urbanizacije gdje se prostor za nove građevinske projekte traži na svakom koraku. Sječa ovih drveća, koja su preživjela generacije izaziva brojne posljedice za okoliš i kvalitetu života u urbanim sredinama. Predstavlja i ono na što se najmanje osvrću oni koji to tako i čine, brisanje živih podsjetnika na uspomene generacija i generacija stanovnika grada.
Stoljetna stabla, koja su često preživjela kroz povijest grada, pružaju mnoge ekološke i društvene koristi. Njihova prisutnost u gradovima doprinosi očuvanju biološke raznolikosti, jer su stanište za brojne vrste ptica, kukaca i drugih organizama. Također, drveće u urbanim sredinama poboljšava kvalitetu zraka, jer apsorbira ugljični dioksid i proizvodi kisik. Stabla također pomažu u smanjenju buke, jer apsorbiraju zvučne valove, te umanjuju učinke urbanih “toplinskih otoka”, smanjujući temperaturu u okolini.
Međutim, u procesu urbanizacije, često se zanemaruju ove dugoročne koristi, a stabla se uklanjaju kako bi se napravili prostori za nove zgrade, prometnice ili komercijalne zone. Iako je u nekim slučajevima rušenje neizbježno zbog širenja gradova, važno je naglasiti da se odluke o sječi stabala trebaju donositi pažljivo, uz razmatranje svih ekoloških i društvenih utjecaja. Međutim, sječa stoljetnih stabala može imati dugoročne negativne posljedice. Osim što se gubi ekološka ravnoteža, nestaje i kulturni identitet grada. Mnoge zajednice smatraju ta stabla dijelom svoje povijesti i baštine. Gubitak tih drveća može stvoriti osjećaj gubitka i sloma povezanosti s prošlim vremenima.
Nažalost stječe se dojam kako u gradu Nova Gradiška ne postoje održive urbane politike nego samo one koje potiču nekontroliranu i nekim čudnim idejama planiranu gradnju. Planiranje koje uključuje očuvanje drveća i plansku “smjenu” hortikulture grada ne postoji, a što smo svjedočili na brojnim primjerima takvog ekocida. Naime, ako određene sorte stabala i uzrokuju alergije, kako je moguće da je prihvatljiviji smrad asfalta, prašina ceste i ispušni dimovi iz sve brojnijih prijevoznih sredstava?
U Naselju Urije već je poznato kako porušeni drvored neće biti zamijenjen drugim zbog parkirnih mjesta za trgovački centar koji je u izgradnji. Poznata je i činjenica kako na takvim parkirnim mjestima nema stabala nego samo niskog raslinja. Je li za očekivati isto i u Ulici Ljudevita Gaja? Nova parkirna mjesta, nova obećanja ili će ipak ponovno posaditi stabla za koja će netko jednog dana opet moći reći kako su naša i stoljetna?
Neslužbeno doznajemo kako je skupina građana fotografirala posječena stabla i uzela uzorke te će iste dostaviti Institutu za šumarstvo kako bi se utvrdilo stvarno zdravstveno stanja tih stabala.
