Iz Gornjih Bogićevaca stiže nam tužna priča Ante Božinovića koji je prevaren od strane Agencije za nekretnine iz Banja luke, kupca njegovog imanja, ali i samog pravosudnog sustava Republike Srpske.

Imanje je odlučio prodati 2000. godine. Kontaktirala ga je Dragica Jandrić (sada Gajić), direktorica Agencije za nekretnine „Donatela“ d.o.o. iz Banja luke. Rekla mu je da donese punomoć kako bi uredila papire i parcele. Iste godine su se susreli i rekla je da će isplatiti 125 tisuća konvertibilnih maraka za cijelo imanje. Početkom 2001. godine ponovno su se susreli i rekla mu je da su cijene pale i da može isplatiti 110 tisuća maraka, na što je Božinović pristao. Potom je 26. veljače Božinović sredio punomoć i dobio njezinu potvrdu. Tada kreće kalvarija.

Nakon što je dao punomoć, tražio je nekakav pismeni trag da je dao istu u slučaju da se nešto dogodi.

Kao što se vidi u potvrdi, piše da će Jandrić isplatiti Božinoviću 110 tisuća maraka za isplatu kuće i zemlje u Kuljanima, a po punomoći od 26.2.2001. Međutim nakon što je uporno zvao, konačno je rekla da dođe 10. svibnja 2001. kod nje i očekuje da će biti isplaćeno sve, a novčanice obilježene zbog carine.

„Prilikom susreta mi je rekla – otkud vi. Rekla je da ima samo 4 tisuće maraka, a ja sam joj rekao da se ne smijem vratiti bez 7 tisuća maraka. Rekla je da malo prošetam i da će naći ostatak. Dakle, iako je rekla da će odmah platiti sve, sada odjednom nudi prvo 4 tisuće maraka“, rekao je Božinović.

Dakle, Jandrić je u dijelovima mjesecima isplaćivala i ukupno Božinoviću dala 69 tisuća maraka. Ono što je zanimljivo na nekim isplatnicima je u opisu plaćanja pisalo „pozajmica“, što je opet bio znak da se nešto čudno događa. U međuvremenu dok je ona Božinoviću u dijelovima isplaćivala novce, nakon punomoći je krenula prodaja njegova imanja i ona je prodala više od polovice toga u samo nekoliko mjeseci.

Božinović je nakon toga 2002. godine krenuo u tužbu protiv Dragice Jandrić s kojom je potraživao ostatak novaca. Sud je donio odluku da Jandrić isplati 40.500,00 KM (kasnije 36 tisuća s obzirom da nije imao potvrdu za jednu parcelu) u roku od 15 dana.  

Nakon što Jandrić nije to ispoštovala i isplatila ostatak novaca Božinović je otišao na policiju i s njom zajedno do Dragice Jandrić. Poslali su ga potom ponovno na sud po novu punomoć, jer joj je stara istekla. Njegova supruga je otišla po punomoć gdje joj je policija rekla da je sve dogovoreno i da će se sav iznos odmah isplatiti. No, kada su se vratili kod Jandrić tamo je bio i kupac kuće, što je bilo čudno da je u toliko kratkom vremenu došao, naravno, čim je čuo da je policija bila. Naime, kasnije se saznalo da je on sve parcelirao u njegovom naselju i da je kuća i poslovni prostor Božinovića doslovno poklonjen njemu kao protuusluga za parceliranje, a da je iznos od 25 tisuća maraka za kupnju kuće i poslovnog prostora bio samo pro forme.

Nakon što su došli nazad u ured direktorice Agencije (Jandrić), ona se izderala na njih, psovala, a čak se ispostavilo da je i jedan od policajaca suprug Dragice Jandrić. Umjesto 36 tisuća maraka dobivaju samo 6 tisuća i 800 maraka.

Potom na kućnu adresu Božinovića dolazi pismo, dakle samo mjesec dana nakon toga, odnosno 4. travnja 2002. godine gdje ona odustaje od daljnje prodaje zemlje u Kuljanima zbog, kako ističe, “vrijeđanja i omalovažavanja njezina truda i rada”, te da su inspektori iz policije pregledali svu dokumentaciju i zaključili da nema kaznenog djela. U prijevodu znači da su inspektori jednostavno poništili odluku suda i sami odlučili da nema nikakve potrebe za isplatom duga, jer dug ne postoji. Apsurd. Još gore, tvrdi da je Božinović s kupcem Zoranom Gavrićem sâm bez njezine dozvole dogovarao prodaju kuće, što je najodvratnije u cijeloj priči, kaže Božinović, jer na svim ugovorima o prodaji kuće i imanja potpisana je Dragica Jandrić, a ne Ante Božinović.

Nakon svega toga, radi se nova tužba 12. ožujka 2012. godine. Čak je 2006. godine, 26. svibnja Osnovni sud u Banja luci tražio je da se u roku od 8 dana dostavi punomoć za zastupanje tužitelja Ante Božinovića iako je punomoć pri samoj tužbi dana. Odvjetnica Božinovića je dostavila sudu podnesak s punomoći u kojoj je napisala – “ne mogu da ne primjetim da je punomoć dostavljena uz tužbu, ali je sud dozvolio da ona nestane iz spisa”. A u zadnjoj tužbi veća je važnost dana iznosu od 500 KM kojeg je kupac dao Božinoviću, jer je bio u dosta lošem financijskom stanju. 

U međuvremenu tužba je prenesena na Vrhovni sud Republike Srpske u Banja luci koji je 7. svibnja 2014. godine odbio zahtjeve Ante Božinovića da mu se isplati 40.500,00 KM, ali štoviše i odbio zahtjev da se raskine kupoprodajni ugovor sa Zoranom Gavrićem. Isto tako, što je apsurd, sud je donio odluku da Božinović mora isplatiti “spornih” 500 KM, zatim prvotuženoj Dragici Gajić (ex. Jandrić) i drugotuženoj Agenciji za nekretnine “Donatela” d.o.o. isplati 11.685,00 KM za troškove parničnog postupka, te trećetuženom Zoranu Gavriću 11.881,35 KM zbog istog razloga. 

Naravno, Božinović nema te novce, pa ne može ni platiti ove troškove. Inače, ima oko 1200 kuna mirovine, te dodatak za invalidninu nešto više od 300 kuna. Toliko su i režije u njegovoj kući u Gornjim Bogićevcima. Zbog svih tih problema Božinović se razbolio na srce i u teškom je financijskom stanju.

Ne zna više šta da radi, nema novaca ni za bilo kakve daljnje pravne poteze. Doslovno je prevaren i od strane Agencije za nekretnine “Donatela” u Banja luci i cijelog pravnog sustava Republike Srpske. A koliko je sud radio protiv njega, dokaz je i ona potvrda o punomoći koja je napisana 26.2.2001. godine. Naime, na sudu je predočena potvrda napisana 1.2.2001, što je nemoguće i iz toga je vidljivo bilo da je i ona krivotvorena. Čak i u potvrdi piše da će se 110 tisuća maraka isplatiti u tri puta, a u originalnoj potvrdi je pisalo odjednom. 

Krivotvorena potvrda

Očito je da je Ante Božinović prevaren, ne samo da je ostao bez svoje imovine u Banja luci, nego i bez novaca koje je trebao dobiti za prodaju te imovine. Sada živi u Gornjim Bogićevaca u koje je došao 1995. godine. Život mu je u rasulu, problemi sa srcem su sve veći. Tužna priča čovjeka koji je htio samo normalno živjeti, sačuvati obitelj, čak je i pristao za kuću i cijelo imanje uzeti 110 tisuća maraka, a u ugovorima je vidljivo da je vrijednost kuće oko 300 tisuća maraka. U dodatku ovog članka prilažemo i svu dokumentaciju koju smo dobili od Božinovića da se i sami uvjerite u apsurdnost i prevaru. Što dalje? Ni sâm Božinović ne zna niti više snage ima.

PRILOZI:

1. Kupoprodajni ugovor Jandrić-Gavrić

2. Katastarske čestice Ante Božinovića

3. Isplatnice Dragice Jandrić

4. Presuda Okružnog suda Republike Srpske

5. Presuda Osnovnog suda Republike Srpske

6. Žalba Okružnom sudu

7. Rješenje Okružnog suda Republike Srpske

8. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske

9. Izjava i obrazloženje Osnovnom sudu Republike Srpske

Autor: Nikola Knežević

Komentari
Prethodni članakDvoransko prvenstvo Hrvatske za tenisače u kolicima
Sljedeći članak| 10. Kup Osijeka u karateu