Pregledavajući jučer na osmi dan mjeseca listopada, poznatiji kao Dan neovisnosti na FB dipl.ing.elelktrotehnike pročitala sam djelić njegove tužne priče, iako ga ja molim da nam je napiše od početka do kraja i da ne izostavlja detalje. Zdravko Konjić je častan i pošten čovjek, velikog i dobrog srca i opraštajući se na Dan neovisnosti RH od svog sin jedinca koji ide raditi u Nejmačku napisao je status koji ćemo, ako ovako nastavi ova Lijepa naša svi doživjeti. Pročitajte FB objavu u cijelosti:
” Na današnji dan 8.10.2017. Sabor Republike Hrvatske donio je odluku o raskidanju pravno – fizičkih veza sa Jugoslavijom i današnji dan slavimo kao Dan neovisnosti. Zbog toga bih, kao građanin Republike Hrvatske, trebao biti sretan. Trebao bih biti sretan jer imamo svoju državu koja je samostalna i nezavisna. No nisam sretan, kao ni većina njenih građana. Nisam sretan jer u njoj mladi ne nalaze posla, posao nemaju ni oni koji su u srednjim godinama, lako se ostaje bez posla, puno je siromašnih, puno je blokiranih, potplaćenih za svoj rad, male su mirovine, teško se dolazi do radnih mjesta, zavladao je neki neokapitalizam južnoameričkog tipa, građani se boje svoje sjene, političari provode svoju volju, a ne volju građana, puno je gospodarskog kriminala, vlada nepotizam, korupcija i tako dalje.
Nismo ni neovisni, već ovisimo o volji političara u Europskoj komisiji i Euro parlamentu, ovisimo o sredstvima koja povučemo iz EU fondova. Ovisimo o volji svjetskih moćnih sila, o rastu i padu svjetskog i europskog gospodarstva. Lijepa naša se pretvorila u Lijepu njihovu.
Strani kapital je kupio sve ono što je nekad valjalo od gospodarstva a nama je ostavio gubitaše. Davali su nam kredite a sad smo u dužničkom ropstvu. Pa se ja sad pitam JESMO LI MI NEOVISNI ILI OVISIMO O DRUGIMA? Strani kapital je kupio sve ono što je nekad valjalo od gospodarstva a nama je ostavio gubitaše.
Nisam sretan ni zbog toga jer moja djeca danas nemaju posao. Kćer trenutno radi (kao i većina učitelja i učiteljica) na zamjeni tj. na određeno (diplomirala je prije 4 godine). Sin mi je danas ponovo otišao na rad u Njemačku. A ja sam 1975. godine poslije završene srednje škole i 1984. godine poslije završenog fakulteta mogao birati posao. A pogledajmo kako je danas, dali mladi i školovani imaju perspektivu u ovoj našoj NEZAVISNOJ DRŽAVI? I KAKO MOGU BITI SRETAN NA DAN NEOVISNOSTI, KAO RECITE MI?
I na kraju NEKA NAM ŽIVI NAŠA (OVISNA O MNOGIMA) NEZAVISNA REPUBLIKA HRVATSKA. LIJEPA (NJIHOVA) NAŠA!!!”
Tužan i razočarna otac Zdravko Konjić.
