Prakticirati turizam tijekom ljetnog godišnjeg odmora na nekoj drugoj destinaciji, osim morske, bilo je nepojmljivo.Živjeti turizam u svom, slavonskom dvorištu, do nedavno se činilo kao epizoda Clarkovih „Velikih misterija svijeta“.Stvari, na sreću, posljednjih godina dobivaju neke nove pozitivne dimenzije.I koliko god nama starosjediocima još uvijek bilo nevjerojatno da berba kukuruza može biti vrhunski provod i turistički sadržaj japanskom umirovljeničkom bračnom paru, a valjanje na sijenu nedoživljen oblik predigre zlatnoj, tek zaručenoj mladeži s recimo, Novog Zelanda, izgleda da je tako.I nismo mi, tu ništa posebni.Ljudi, uglavnom ne znaju prepoznati ono što imaju pod svojim prozorom i Bogom danu okolinu, najčešće uzimaju zdravo za gotovo.Na svu sreću, ako bude pameti i stručnjaka s vizijom i klikerom, ( a, čini se kako se, polako pojavljuju) koji su, k tome još i lokalpatrioti, Slavonija, ali i Brodsko posavska županija, mogla bi postati tražena top destinacija.Hladno pivo koje nas je, dugoročno, u svom kreativnom zanosu, vidjelo isključivo kao veliki golf teren po kojemu će se prošetavati švicarski bankari u 90-toj godini života, na sreću se zeznulo.Potvrđuju to vijesti posljednjih dana koje upravo o potencijalu, ali i aktivnostima na razvoju seoskog, ruralnog ili agroturizma ( kako god ga zvali), pune lokalne, ali i regionalno-nacionalne medije.Priča o povezivanju plave i zelene Hrvatske zvana SLAVONSKA KOŠARICA koja bi trebala na stolove dalmatinskih restorana, umjesto, pomalo dosadne i deplasirane talijanske „spize“ koju su probali, baš svi turisti koji drže do sebe“ trebala „dofurati“ najbolju kuhinju na svijetu-onu slavonsku.,u samo mjesec dana, od lokalne, narasla je u regionalnu priču i inicijativu koja okuplja 85 proizvođača iz slavonskih županija.Iće, piće, rukotvorine, folklorna baština-sve ono što bi moglo biti zanimljivo kao turistički proizvod okupljeno na jednom mjestu i najvećim cinicima pokazalo je kako Slavonija itekako ima potencijala, i kako bi, uskoro, cijela regija, „samo od ljeta slavonskog mogla živjeti kao bubreg u loju“.Osim „SLAVONSKE KOŠARICE“ i članovi klastera ZEMLJA PLEMENITA, udruge za ruralni razvoj večeras će se pridružiti priči o mogućem turističkom uspjehu, ali i pokazati kako bez kvalitetne edukacije nemamo što tražiti na velikom europskom tržištu destinacija.
Vjerujete li u priču o ruralnom, priču o uspjehu, smatrate li kako su Tahiti, Hawai i slične egzotične geografske točke demode, a Slavonija „in“, promotrite slijedeći puta malo studioznije svoja dvorišta, šume, rijeku Savu, potom zažmirite i zamislite kako,s čašicom rakije, uz narezani kulen i slaninu, ležite ispod hrasta i naplaćujete ulaznice bogatim strancima koji jedva čekaju da zakorače u naše seosko dvorište.Zvuči dobro?Ne samo da zvuči, moglo bi i biti….
Autor: Simonida Tarbuk
