Kakav Boško Buha, partizanska legenda. Tomislav Tomo Opačak veći je bombaš od njega. Zbog toga, ući će u brodsku urbanu legendu kao frajer koji je “zajeb’o i šefa i stanicu” (hrv. postaju). Dok je partizanski bombaš ubijao ljude tek doslovno, Opačak ih ubija u pojam.
Da je Krleža za njega znao, ‘glembajevštinu’, kao paradigmu ondašnjeg društva, ne bi utemeljio na Ignjatu Glembayu nego na Tomi Opačku.
Zahvaljujući vrijednostima koje zadnjih dvadeset godina afirmiraju hrvatska politika, kultura, crkva… i ostala društvena sidra, Tomo Opačak je paradigma nove hrvatske elite. Dapače, Opačak je egzemplar hrvatskog muža-vođe. Tomo je čovjek kojeg bi prosječna hrvatska punica rado imala za zeta. Nitko od njegovih kolegica i kolega iz brodske Osnovne škole ‘Bogoslav Šulek’ ne može se pohvaliti da je u dosadašnjem životu više prošao, ili da više ima.
Kad mogu drugi, zašto ne bih mogao ja?
Naime, između ‘imati’ i ‘biti’, kao mlad, Opačak je odabirao ‘imati’ nešto. Od Ilinja pak, odlučio je i ‘biti’ netko. Odlučio je kandidirati se za predsjednika hrvatske države. Jer predsjednik države, pa i Hrvatske, jeste netko.
Da problema s prikupljanjem 10 tisuća potpisa neće biti, potvrđuje njegov optimističan stav: “A tko ne bi glasao za mene?”. Za razliku od stranačkih kandidata koji će, tijekom velike kampanje trošiti velika sredstva, tuđa, Opačak će biti nezavisni kandidat i za vrijeme, kaže, skromne kampanje trošit će mala sredstva, svoja.
– Kad mogu drugi, zašto ne bih mogao ja? Dapače, mislim kako sam od puno drugih kandidata – bolji, za SBplus kazao je Tomislav Opačak, kad smo ga upitali: Je li istina da se kandidira za predsjednika države?
– Da, ali jedan od predmnijevanih uvjeta je i visoko obrazovanje, kojeg vi navodno nemate – konstatiramo opće mišljenje u razgovoru s kandidatom za predsjednika države, ne bi li ga sablaznili činjenicom da on tek ‘srednju stručnu spremu’ ima.
Predsjednik države može biti i budala
– Nakon srednje škole htio sam upisati fakultet za predsjednika države, ali su mi kazali kako za taj posao nije propisana ni osnovna škola. Kasnije sam saznao kako nominirani za predsjednika države ne moraju predočiti ni liječničko uvjerenje da su normalni – zdravi ljudi. Drugim riječima predsjednik države može biti svatko. Čak i nepismen, odnosno bolestan čovjek. Budući da ja nisam ‘nitko’ niti sam nepismen, odnosno bolestan, dapače, pismen sam, zdrav i dovoljno iskusan da mogu biti bolji predsjednik od puno onih koji se prepotentno kandidiraju držeći kako su nešto, a dosad u životu nisu stvorili ništa. Dakle, nisu ništa. Da bi postali nešto treba im funkcija predsjednika. Za razliku od njih ja jesam netko i imam nešto. Na tržištu, u ozbiljnim poslovima, kalio sam zanat vođe. Dokazivao sam se stvarajući nove realne vrijednosti, a ne prodajući stare nerealne ideje – rezolutan je Opačak.
Neovisno o tome je li u pitanju marketinški trik, zahvaljujući kojem će godinu dana Opačak i njegove tvrtke biti u javnosti – bez naknade, ili o, zasad, nerealiziranoj političkoj ambiciji da postane jedan od ovdašnjih relevantnijih političkih vođa, sasvim je svejedno. Svojom kandidaturom za predsjednika države Tomislav Opačak oslikao je hrvatsko društvo bolje od svih književnika i novinara zajedno.
Koliko je i svijet naviknuo se na aktualnu hrvatsku ‘glembajevštinu’ najbolje će biti vidljivo kad uskoro, na primjer, novinarka Deutsche Welle, Andrea Jung-Grimm, njemačkoj javnosti bude predstavljala jednog od ozbiljnijih kandidata za predsjednika ‘Kroacije’.
Kako bi Deutsche Welle mogle predstaviti Opačka
Iz neslužbenih ali pouzdanih izvora doznajemo kako je, 20. srpnja 2014., kontroverzni brodski poduzetnik Tomislav Tomo Opačak, zvan i “Kazan’ca”, odlučio krenuti u borbu za zagrebačko brdo Pantovčak!? Odlučio je postati predsjednik svih Hrvata. U izbore ide kao neovisni kandidat, zbog čega je već okupio tim od 14 ljudi, među kojima se nalazi i njih devet koji će organizirati kampanju prikupljanja potpisa. Navodno, njegova kandidatura bit će utemeljena na činjenici da je, među svim dosadašnjim kandidatima za predsjednika republike, a bilo ih je 40-tak, on tek drugi koji nije profesionalni političar. Jedini koji je, dosad, imao bilo kakve veze s realnim sektorom bio je Boris Mikšić, američki poduzetnik. Zbog toga će njegov izborni slogan glasiti: “S predsjednikom na posao”.
Opačak, uglavnom, svojim sredstvima namjerava financirati kampanju, a dovoljno je neovisan da mu nijedna stranka neće biti potrebna. Formalno članstvo u SDP-u zamrznut će, a u svojoj stranci proslavio se na zadnjim unutarstranačkim izborima za predsjednika županijske organizacije, na kojima je, u prvom krugu pobijedio, a u drugom, za par glasova, izgubio od aktualnog ministra poljoprivrede, Tihomira Jakovine. I to u brodskoj organizaciji koju u Zagrebu, nominalno, predstavlja aktualni generalni sekretar SDP-a, Igor Dragovan.
Tomo Opačak, kako ga svi zovu, kontroverzan je poduzetnik s oko 280 zaposlenih, (bilo ih je u kratkim razdobljima i preko 900) u nekoliko obiteljskih poduzeća. U jednom trenutku, prošle godine, kupio je ‘pola Dubrovnika’, a zatim sve preprodao, uz odgovarajući profit, dakako.
Kad drži kako su mu prava ugrožena, Opačak se ne libi posegnuti za represivnim metodama borbe s protivnicima, što je najvidljivije bilo tijekom demonstracija protiv brodskog gradonačelnika Mirka Duspare, jer mu nije dodijelio posao održavanja lokalnih cesta, suprotno službenim rezultatima natječaja.
Četrdesetak brodova za rasute terete i dva riječna tankera kojima voze naftu od Crnog mora do Pančeva te više građevinskih i drugih tvrtki, tek su osnova s koje je lani Opačak predstavio se u Libiji, gdje je s izvjesnim Salah Yousri registrirao zajedničku tvrtku s početnim kapitalom od milijun dolara.
Dakle, vjerojatno bi zaključila Andrea, za čovjeka koji se ne libi, u maniri najagresivnijih američkih tvrtki, svoje poslovno carstvo širiti i u (post)ratnu afričku pustinju, ne može se reći kako nema šanse popeti se na zagrebačko brdo Pantovčak.
Hoće li Hrvatska, umjesto tajnog, uskoro dobiti javnog milijunaša za vođu? Hoće li ovdašnji kralj bauštela Tomislav Tomo Opačak, zvani i ‘Kazan’ca’, postati hrvatski predsjednik kao što je, nedavno, milijarder i kralj čokolade, Petro Porošenko,postao predsjednik Ukrajine, ostaje vidjeti.
Autor: Jerko Zovak/sbplus.hr
