Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić najavio je nove mjere s kojim će dodatno zaštiti hrvatske građane od hrane štetne za ljudsko zdravlje i dodatno pomoći domaćoj poljoprivredi.
Tolušić će od Ministarstva gospodarstva, koje je nadležno za Zakon o javnoj nabavi, tražiti da se u spomenuti zakon ugradi odredba o kratkom lancu dostave hrane za škole, vrtiće, bolnice, vojarne i druge slične ustanove i to na način da im hrana od polja do stola dolazi za najviše 48 sati.
Kako smo subvencionirali stranu proizvodnju
Realni sektor odmah je pozdravio ovu zdravu gospodarsku ideju. Dosadašnja praksa konzumiranja makar i dijela uvozne hrane u ustanovama javnog sektora bilo je praktično subvencioniranje stranih trgovacai proizvođača novcem iz hrvatskog državnog proračuna. Ovom mjerom Hrvatska bi nastavila poštivati EU pravila vezano uz jedinstveno europsko tržište jer ni po čemu ne bi zatvorila svoje granice za uvoz.
Međutim, isto bi logistički bilo teže ostvarivo i vrlo vjerojatno cjenovno neisplativo za većinu stranih proizvođača, odnosno trgovaca. Također iz prakse bi se izbacila mogućnost da se djeci u školama i vrtićima, bolesnicima u bolnicama poslužuje, na primjer, voće i povrće koje je u hladnjačama bilo uskladišteno mjesecima. Na taj način najosjetljiviji članovi našeg društva dobili bi još jednu zaštitu.
Hrvatska mora mijenjati propise
Gospodarstvenici su odavno upozoravali na potrebu da Hrvatska mora mijenjati svoje propise koji će ići na ruku domaćim proizvođačima, a ne uvozničkim lobijima koji svoje početke imaju u drugim zemljama. Kao primjer je isticana činjenica da se “u našim školama djeci dijeli voće, ali se u pravilnicima nigdje ne spominje domaći proizvođač.”
Stoji samo da onaj tko donosi voće mora biti registriran kao trgovac voćar. Hranu za školske i vrtićke kuhinje dostavlja trgovac koji je ponudio najnižu cijenu. Koliko je meso staro, je li više puta smrzavano i odmrzavano, pitanja su na koja sa stopostotnom sigurnošću nijedan ravnatelj ne može odgovoriti.
Dobra praksa iz drugih zemalja
Ukazujući na nedostatke hrvatskih pravilnika, pokazivali su na primjere dobre prakse iz drugih zemalja EU koji su isti koje sada Tolušić planira provesti u Hrvatskoj. Tako se u školama nekih zemalja članica EU pije mlijeko koje je pomuženo najkasnije 48 sati prije nego što ga dijete popije. Suvišno je govoriti kako bi Hrvatska, da je ranije krenula s ovom mjerom, danas imala više mljekara i farme izgrađene novcem iz operativnih programa ne bi bile prazne.
Sada je pitanje hoće li ova dobra ideja zaživjeti, a također postoji opravdana sumnja može li oslabljena domaća poljoprivredna proizvodnja podmiriti potrebe tržišta javnog sektora. Međutim ako ne može sve, sigurno može jedan segment. Stoga ne postoji opravdanje politike da ne krene s pozitivnom praksom koja će gurnuti naprijed proizvodnju i oslabiti strane uvozničke lobije.
Izvor: Agroklub
