Nakon 25 godina u Starom Grabovcu kod Novske, na mjestu nekadašnje prve linije fronte u zapadnoj Slavoniji, krajem prošlog tjedna su se susreli dragovoljac i novljanski ratni fotograf Željko Gašparović Gašo (63) i nekadašnji pripadnik Tigrova i također dragovoljac Petar Dukarić (45).

Njih dvojicu veže legendarna fotografija mladog vojnika koji s trakom na glavi pozira na tenku ispred mitraljeza dok je u pozadini, na zidu mjesnog doma, napisan grafit Guns N’ Rosesa. Fotografija je nastala 28. studenoga 1991. godine.

Nema više grafita

– Bio je dovoljan djelić sekunde da fotografija nastane, nakon čega je počelo puškaranje i granatiranje te se dvojac više nikada nije susreo iako su obojica ispratila cijeli ratni put Tigrova u Domovinskom ratu. Sve do ove godine kada je preko Facebooka Petar pronašao Gašinu suprugu. Nakon punih 25 godina fotograf i mladi vojnik napokon su se ponovo vidjeli na mjestu gdje je fotografija i nastala.

Zgrada društvenog doma, koja je nedugo nakon fotografije pogođena granatom i oštećena, obnovljena je, kao i kuće u Starom Grabovcu, na ulazu u Novsku iz smjera Okučana, no grafita više nema.

Fotografija je prvo bila potpisana „nepoznati hrvatski vojnik“, a tadašnji tiskovni centar u Novskoj iskoristio ju je za efektni plakat koji je parafrazirao naziv pjesme Gunsa „Live and let die“, čiji je spot upravo u studenom 1991. objavljen. Naziv pjesme na plakatu parafraziran je kao „Live and let live“ (“Živi i pusti živjeti”).
Plakat, kao i sama fotografija, privukao je veliku pozornost, dospio je i do grupe Guns N’ Roses, a da je Petar Dukarić taj nepoznati hrvatski vojnik, saznalo se tek kasnije.

– Sjećam se fotografa i kako me je zatekao, pitao može li me fotografirati i zatim me snimio, no počela je pucnjava jer smo bili nekoliko stotina metara udaljeni od bojišta pa smo se razišli. Nakon dva dana zapovjednik me zvao da dođem i pokazao mi fotografiju u novinama. Nisam znao da će nastati taj plakat, tek kasnije rekao mi je za to susjed – novinar kada je shvatio da sam ja taj vojnik – ispričao nam je Petar Dukarić koji se kao 19-godišnjak odlučio u rujnu 1991. priključiti obrani Hrvatske. Ratni put ovog mladića iz Cvetina, pokraj Bednje u Zagorju, u listopadu 1991. doveo ga je i na novljansko bojište.

Petar je u Tigrovima ostao sve do 2002. godine kada je dobio sina. – Tada sam rekao da je dosta ratovanja i napustio sam vojsku – kazuje nam Dukarić.

Godinu dana nakon toga, razočaran pomalo i stanjem u Hrvatskoj, odlazi u Francusku gdje i danas živi. Nije tražio ništa od Hrvatske, nikakvu mirovinu, „povlastice“, čin… U Francuskoj marljivo radi, vozi kamione i bagere.

– Ponosan sam na to što sam sudjelovao u stvaranju Hrvatske i branio je. U ratu sam stekao mnogo prijatelja, danas smo kao braća. Neki su poginuli, a i ja sam bio spreman poginuti. Nisam išao ubijati, išao sam dati svoj doprinos za Hrvatsku, za djecu i narod. Ne žalim ni za čim iz tih vremena, no danas život ide dalje. Zdravlje mi je najvažnije i radim i dalje – rekao nam je Petar, koji je nakon podosta vremena došao u Hrvatsku provesti božićne blagdane s obitelji.

Posjet je iskoristio i za susrete sa suborcima, među kojima je i Gašo koji je na bojišnici bio s fotoaparatom u jednoj, a puškom u drugoj ruci.

– Stalno smo bili na prvoj liniji bojišnice. Snimali smo sudjelujući u radu ratnog press-centra Posavina i fotografirali razrušene crkve, zgrade, ali i naše vojnike. Kad sam vidio mladog Petra, za kojeg tada nisam znao kako se zove, s trakom oko glave i cigaretom u kutu usana na tenku, znao sam da će to biti iznimna fotografija. A svoje je učinio i grafit Gunsa, koji su tada bili na vrhuncu, iza njegovih leđa. Nažalost, više se nismo susreli iako smo bili na istim bojištima – ispričao nam je Željko Gašparović, poznati ratni reporter iz Domovinskog rata.

Zbog pucnjave nastala je samo jedna fotografija, a njezinu iznimnost ubrzo je prepoznao i tadašnji voditelj ratnog press-centra Ivo Vrtarić koji je napravio izniman antiratni plakat. Fotografija je objavljena i u brojnim stranim medijima. Poznati plakat jučer je napokon stigao i u ruke Petra Dukarića. Jedan primjerak donio mu je Željko te će ga Petar ponijeti u Francusku. Napokon uspostavljeni kontakt sada im jamči i češće susrete.

Izvor: Večernji list

Foto: Edina Zuko/PIXSELL

Komentari
Prethodni članakJavni poziv za uključenje poslovnih subjekata u nacionalnu promociju zdravstvenog turizma
Sljedeći članakUdruga čuvari pučke kulturne baštine “Tkanica” poziva na Božićni koncert