Tjedan zabranjenih knjiga se od 80-ih godina obilježava u Americi, a unazad nekoliko godina u Hrvatskoj. Ovim tjednom želi se osvijestiti sloboda čitanja, govora i slobodan protok informacijama. U Gimnaziji Nova Gradiška “Tjedan zabranjenih knjiga” obilježavaju već četiri godine, a s ciljem da potaknu učenike na čitanje knjiga koje su u vrijeme izdavanja bile zabranjene odnosno neprimjerene. Pokušaji da se ljudima ograniče sadržaji koji će im biti dostupni, stari su koliko i ljudsko društvo, pa povijest knjige obiluje primjerima zabrana te različitih oblika uništavanja „nepodobnih“ knjiga. No, uz brojne pojedince koji su se gorljivo zalagali za slobodu izražavanja i sveopću dostupnost informacija, upravo su knjižnice zaslužne za to da je većina knjiga ugroženih tijekom povijesti sačuvana sve do danas.

-” Učenici najčešće čitaju znanstvenu fantastiku, s godinama primjećujem da je sve manje čitača. No uvijek se nađe određena grupa ljudi koji vole čitati, dođu u knjižnicu kako bi istraživali i pronašli novu knjigu ili informaciju koju ne mogu pronaći na Internetu.” – istaknula je Sandra Hruban mag.bibliotekarstva i sociologije 

-” Zbog novog kurikuluma i slobode koju profesori imaju, osim redovnih lektira odabrali su i nešto novije, modernije sadržaje. Treba biti u korak s vremenom inače ćemo izgubiti učenike, no treba ih potaknuti na čitanje klasika.”

Knjižničarka Hruban osmislila je razne načine kako bi motivirala i privukla učenike u knjižnicu, jedan od njih su i zanimljive staklenke sa šarenim papirićima  

-” Često pišem zanimljive citate iz knjiga i stavim ih u staklenku, biramo i riječ tjedna, na taj način pokušavam motivirati učenike koji podižu knjige i posjećuju knjižnicu. Gimnazijalci imaju jako puno obaveza, raspored je natrpan, knjižnicu posjete kako bi ovdje učili u tišini.” – naglasila je knjižničarka.

-” Učenici sve manje čitaju, sve su manje zainteresirani za knjigu, istraživanje u knjižnici. Digitalizacija je učinila svoje, to im je brže i jednostavnije. Primjećujem da nisu toliko dobri koliko misle da jesu u istraživanju podataka na Internetu. Koriste izvore koji nisu potpuni, prvo na što naiđu misle da im je dovoljno.” – zaključila je Hruban.

Svrha ovog tjedna nije tek prisjećanje na neku minulu problematiku, već i skretanje pozornosti na primjere pokušaja ograničavanja slobode mišljenja, izražavanja i pristupa informacijama. U zadnjih deset godina knjige su cenzurirane, zabranjivane, ali i uništavane po službenim nalozima po čitavome svijetu – od Sjeverne i Južne Koreje, Indije, Katara i Tajlanda, do Sjedinjenih Američkih Država, Novoga Zelanda, Australije, Poljske i Danske.

Komentari