– Ajoj, vid’ ove – kaže meni baka Kata, dodirujući ruke koje su, rekli bi mnogi, ”išarane i obojene”. Tako je naša draga Kata, započela priču o tetovažama, koje ranije nismo niti primijetili na njenim starim, naboranim rukama, na kojima je vrijeme učinilo svoje.

U nastavku poslušajte, kako i zašto se baka Kata tetovirala.

 

Narukvica i križ – dvije tetovaže koje su joj, kako kaže, pravile mnoštvo problema kada se preselila u Slavoniju. 

U modernom društvu tetovaže su postale dio mainstream kulture, no u nekim dijelovima svijeta još uvijek nisu općeprihvaćene. Na našu sreću, ne živimo u zemlji koja netrpeljivost prema ovom obliku modificiranja tijela zakonski kažnjava (kao npr. u nekim islamskim zemljama), ali vidljive tetovaže mogu vam priuštiti malo diskriminacije i/ili neugodnih situacija u Lijepoj našoj. 

Velik broj ljudi želi imati tetovažu koja će biti vidljiva uvijek i svima, jer smatraju da je u tome poanta tetoviranja. Svi smo različiti, te su izbor dizajna i općenita motivacija za tetoviranje potpuno individualni. Ali treba imati na umu da nismo sami na svijetu i ne živimo na pustom otoku već u društvenoj zajednici u kojoj nisu baš svi toliko entuzijastični oko tetovaža kao drugi, a jednako tako, drugi ne bi trebali ”zavirivati” u tuđu privatnost. Zašto se, gdje i kada netko tetovirao ne bi trebala biti tuđa briga i ne bi si uopće takva pitanja trebali postavljati, jer je to individualno. Konkretno, da baka Kata nije primijetila šarolike uratke na mojim rukama, nikada ju ne bi niti pitali za njene tetovaže. 

Imamo pravo izgledati kako god želimo, bez da nas okolina osudi i dolazi do zaključaka, a da pozadinsku priču nisu niti čuli. Isto tako, i ljudi kojima se tetovaže gade imaju pravo na svoje mišljenje. Žalosno je jedino da često ne možemo naći zajednički jezik tolerancije. Važno je samo kakav si čovjek, najlakše je osuditi pojedinca, jer te to čini većim ili boljim u odnosu na njega?!

Sporna tetovaža u naslovu o 95-godišnjakinji ukras je na tijelu, koji mi je, bio zanimljiv za vidjeti, jer će vjerojatno u trećoj životnoj dobi i moje ruke izgledati tako, pa eto i odgovora svima onima koji me pitaju ”na što će ti to ličiti kad ostariš”. Ličit će na uspomenu i mladost. Na kraju, prosljeđujem vam poruku bake Kate, koja bi sa mnom, bez pardona i konjačić popila. 

Komentari