Dijelimo istu surovu povijest, genetsku sklonost ka dobroj kapljici, jelu i druženju, zajednička nam je i ljubav prema pjesmi i plesu, ispijanju hektolitara piva, ( doduše, ima male razlike u boji tog napitka kod nas i kod njih), nitko osim nas i njih ne voli toliko vremena provoditi u prostoru zvanom „birtija“, „kafana“ ili u njihovom slučaju „pub“, i pri tome, dijeliti lovačko-ljubavne priče,kartati, gledati tekmu do faze razbijanja lokala ili jednostavno, gubiti dane…I, da, jednako strastveno nogomet smatramo najvažnijom sporednom stvari na svijetu.
Uostalom, kako je svijet odavno globalno selo, svi smo mi Irci, bar u ovom tjednu, tjednu nacionalnog irskog praznika, dana Svetog Patrika.
Stoga, red je da nešto i naučimo o ljudima….
Oni sebe same nazivaju Muintir na hÉireann, ili GELI, što je, ustvari ime keltskih plemena Irske koja su govorila staroirskim jezikom.
Zanimljivo je kako je većini ljudi prva asocijacija na Irsku djetelina s tri lista. No, Irci su za svoj nacionalni simbol izabrali harfu. Ovaj znak se može zaista svugdje uočiti, od grba do čuvenog Guinnessa. Kako je glazba jedna od najljepših i najočaravajućih stvari koje krase Irsku, zapravo i nije čudno kako su Irci za predstavnika nacionalnog identiteta odabrali glazbeni instrument.
Još jedan od tipičnih simbola je, naravno, i djetelina s tri lista . U engleskom jeziku postoji poseban naziv za irsku djetelinu, „shamrock”, dok su sve ostale djeteline „clover”. Riječ „shamrock” potječe iz staroirskog, točnije od riječi „seamrog” što znači „ljetna biljka”.
Uz sve navedeno, Irci su nam, ipak, najpoznatiji po prazniku koji su, svjesno ili nesvjesno, proširili cijelim svijetom, prazniku svog zaštitnika, Svetog Patrika, kojeg proslavljaju 17.ožujka. Sveti. Patrick, kaže legenda, rođen je krajem 4. st., no ne zna na kojoj lokaciji.Neki tvrde kako uopće nije Irac, nego je porijeklom iz Walesa,Škotske, Walesu, pa čak i Francuske. Kad je imao šesnaest godina, Patrick je otet i odveden u Irsku, gdje je radio kao pastir. Nakon nekoliko godina zatočeništva, uspijeva pobjeći i odlazi u Francusku gdje postaje svećenik. Budući kako su Irci u to vrijeme bili poganski narod,. Patrick se oko 432. g. ponovno vraća u Irsku, kao misionar i počinje širiti kršćanstvo, otvarati crkve i škole.
Uz njega se veže i legenda o zmijama.Navodno je, upravo Patrick protjerao zmije iz Irske. Bila tvrdnja istinita ili ne, izvjesno je kako u Irskoj nikad nije bilo zmija. To je protjerivanje, kažu povjesničari, najvjerojatnije simboličkog značenja, jer su zmije poganski simbol, te su Irci na taj način, prihvaćajući kršćanstvo, odbacili poganske običaje i tradiciju. Patrick je umro 17. ožujka oko 460. godine, nakon čega su njegovi sljedbenici slavili taj dan u njegovu čast noseći djetelinu .Znakovitost dana je i činjenica kako ga proslavljaju i obilježavaju u vrijeme korizme. Samo se na taj dan korizma prekida, ljudi se vesele, plešu i uživaju u tradicionalnim jelima od zelja i slanine. Osim toga, u čast ovog irskog sveca, gotovo svi oblače odjeću zelene boje ili nešto s listom djeteline, što su, zapravo, simboli ovog dana.
Nešto što nema puno veze s danom Svetog Patrika, ali puno govori o Ircima je i njihov smisao za humor. Veseli Irci vole se sami šaliti na svoj račun pa će vam tako ,kad posjetite tu čarobnu i kišovitu otočnu zemlju, vrlo vjerojatno ispričati kako je u Irskoj ‘homoseksualac muškarac koji više voli žene od cuganja’.
U čast sličnostima, ali i različitostima, u čast hrvatskog ulaska u europsku obitelj, u čast Europskog nogometnog prvenstva ( možda se sretnemo po nekim skupinama, ali nemam pojma o nogometu, a trenutno nema kraj mene niti jednog znalca, pa se ispričavam ako je podatak neprovjeren ), u čast veselju, proljeću, plodnosti ( referiram se, prvenstveno na simboliku zelene boje), „nabrijte“ narednih dana „do daske“ čarobne POGUESE i genijalca Shanea Macgowana, uživajte u neponovljivim zvucima žanra zvanog „celtic rock“, popijte pivo ( može i neko domaće, ne mora biti Guinness, ako ga nema) i proslavite na najbolji način dan Svetog Patrika.I neka vam je sa srećom! Jer, reče i Lorca, iako nije imao veze s Ircima, „ZELENO, ŠTO VOLIM ZELENO“!!
Autor: Simonida Tarbuk
