Političara koji iznevjeri predizborna obećanja može se nagraditi pogrdnim epitetima.
“LAŽLJIVAC, licemjer, zao” može se reći političaru nije li održao obećanje iz predizborne kampanje, piše za Večernji list Silvije Tomašević čiju kolumnu prenosimo u cijelosti. Tako je presudio talijanski Vrhovni sud. I to smatra pravom na političku kritiku.
Ako ništa drugo, političara koji iznevjeri predizborna obećanja može se nagraditi pogrdnim epitetima. Naime, u mjestu Furci Siculo na Siciliji, pokraj Messine, bili su na zidovima plakati na kojima se sada bivšega gradonačelnika Brunu Antonija Parisija nazvalo lažljivcem (i ostalo) jer je proveo isplaćivanje novca za obavljanje dužnosti (dodatak na plaću), a u predizbornoj kampanji protivio se takvim “nagradama”.
Iznevjerio je predizborna obećanja. Vrhovni sud smatra da su plakati na kojima je pisalo da je lažljivac pravo na političku kritiku i ne može se te izraze okarakterizirati kao kazneno djelo klevete. Kritizirala se politička i upravna odluka, a nije se napalo moralno i intelektualno dostojanstvo osobe.
Na prvom stupnju sud je kaznio one koji su postavili plakate, na drugom stupnju ih je oslobodio, a Vrhovni sud potvrdio je drugostupanjsku odluku.
U Italiji će se parlamentarni izbori održati 4. ožujka, a sada se u predizbornoj kampanji čuju prijedlozi koji nisu ostvarivi. Matteo Renzi (Demokratska stranka – PD) obećava uvođenje minimalnog dohotka od 10 eura na sat, ukidanje TV pretplate… Silvio Berlusconi (Naprijed Italijo – FI) odgovara ukidanjem plaćanja cestarine, uvođenjem jedinstvenog poreza za sve (25%), mininalne mirovine od tisuću eura… Matteo Salvini (Sjeverna liga) uveo bi jedinstveni porez od samo 15%… Luigi Di Maio (Pokret 5 zvijezda – M5s) predlaže uvođenje plaća za sve građane od oko 780 eura… Računice pokazuju da su svi ti prijedlozi neostvarivi. Dakako, nitko neće odgovarati zbog obmanjivanja pučanstva, ali će se političarima barem poslije moći u lice reći da su lažljivci bez opasnosti od optužbe za klevetu. No, ako se mogu poništiti izbori na nekom izbornom mjestu zbog sumnje u lažiranje glasovanja, zašto se ne bi mogao poništiti izbor nekog političara koji je davao lažna obećanja?, završava svoju kolumnu Tomašević, a mi dodajemo kako bi bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se u ovom slučaju s tužbom nosili hrvatski sudovi te kako bi se, kada bi domaći suci donijeli presudu kao talijanski Vrhovni sud, s njom nosili hrvatski političari.
