Jure Andričić je mladi čovjek s vizijom, velikim ambicijama i jasno zacrtanim ciljevima. Upravo završava studij međunarodnog poslovanja na RIT Croatia, a uz studiranje je i aktivan član obiteljskog OPG-a, čiji je nositelj njegova majka Ankica. 

Poslove smo podijelili – mama je zadužena za prodaju, a ja se bavim proizvodnjom, logistikom i promocijom prema krajnjim kupcima. Uz te redovne poslove, sada koordiniram i projekt izgradnje nove gljivare s domaćim izvođačima i nizozemskim projektantima, koji je u završnoj fazi. Riječ je o gljivari koja će, po razini tehnoloških inovacija, biti u skladu s najmodernijom svjetskom tehnologijom uzgoja gljiva. Investitor je moj ujak, Nikola Andričić, jedan od najvećih hrvatskih proizvođača gljiva. Uz njegova iskustva i iskustvo na ovom projektu mi uvelike koristi u stjecanju vještina potrebnih u današnjem kompleksnom i globaliziranom svijetu“, kaže Jure.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Andričić osnovano je 2005., kada je Jure imao tek devet godina, u vrijeme dok su se još njegovi baka i djed bavili ratarstvom. No, iako je odrastao uz poljoprivredu, do prije par godina njegovi planovi za budućnost nisu imali baš nikakvog doticaja s poljoprivredom u kojoj se, kaže, našao potpuno neplanirano.

Većina mojih kolega, poslije završetka studija, zapošljava se u multinacionalnim kompanijama ili se pak odlučuju okušati sreću u privatnom poduzetništvu, ovisno o aspiracijama, životnoj situaciji i njihovom osobnom stupnju tolerancije rizika. Ja sam dio ove druge skupine koja bi voljela imati nešto svoje, pa makar to značilo i puno odricanja. Uz to, dodatni motiv je i neki moj pozitivan inat prema trenutnom stanju u društvu, gdje prevladava mišljenje da se u Hrvatskoj generalno ne može uspjeti. Ja želim dokazati da se, uz dobru ideju i kvalitetan projekt te dovoljno rada i truda, ovdje ipak može uspjeti, i to baš u podcijenjenoj djelatnosti, kao što je poljoprivreda, koju mnogi vide kao nisko dohodovnu djelatnost, bez potencijala za uspjeh na tržištu“, kaže mladi poljoprivrednik.

Kada je Jurina majka, prije 6 godina, preuzela OPG kao nositelj, počeli su podizati prve nasade oraha i lješnjaka te bobičastog i jagodičastog voća.

Najprije smo na površini od 0,4 ha posadili prvi nasad terminalnih sorti oraha, a 2 godine kasnije, na 2,45 ha i lješnjake sorte istarski. U isto vrijeme sadimo bobičasto i jagodasto voće na površini od 0,3 ha. Prije dvije godine podigli smo 0,7 ha nasada oraha lateralne sorte Chandler. Mišljenja sam da je poljoprivrednicima koji pate od rascjepkanosti zemljišta i imaju male poljoprivredne površine nelogično odlučiti se za uzgoj nečega što nije visoko dohodovno po jedinici površine, a ratarske kulture to svakako nisu. Stoga smo upravo spomenute kulture prepoznali kao isplative te smo strpljivo čekali prve plodove. Prije i poslije sadnje mnogo smo učili i razmišljali o tržišnom plasmanu.

Najviše sam se posvetio orahu te smo, u potrazi za suvremenom tehnologijom uzgoja, potegnuli do susjedne Srbije, gdje Savez uzgajivača oraha Srbije redovito organizira seminare o uzgoju oraha. Tako korisne i ažurne informacije, nisam, na žalost, mogao pronaći u hrvatskoj literaturi. Korisna, praktična iskustva i informacije vrlo je teško pronaći za kulture poput bobičastog voća i oraha, koje kod nas, iako se orah dugo uzgajao u okućnicama, još uvijek nisu komercijalno zaživjele na široj razini“, kaže mladi vizionar. 

Odluku Andričića da se bave poljoprivrednom proizvodnjom pratila je i odluka da se presele na selo. Prije godinu dana, preselili su se iz Bjelovara u kuću Jurine bake i djeda, u Kraljevac, dio općine Rovišće, gdje su, prije 6 godina, počeli podizati nasade orašastog, bobičastog i jagodastog voća.

Kao primjer zemlje koja vrlo uspješno provodi svoju poljoprivrednu politiku, Jure ističe Nizozemsku.

Iako je površinom 20 posto manja od Hrvatske, Nizozemska ima četiri i pol puta više stanovnika. Uz takvu razinu potrošnje i dalje uspijevaju biti druga na svijetu po vrijednosti poljoprivrednog izvoza, koji je u 2018. iznosio 90 milijardi eura. Proizvode cvijeće, gljive, voće i povrće, pretežito u plastenicima. Hrvatska bi trebala ići u tom smjeru, a kako bismo to ostvarili, nužno je postići razmjenu znanja i iskustava.”, kaže mladi poljoprivrednik.

Izvor: Agroklub

 

Komentari