Sjednica Gradskog vijeća Grada Nova Gradiška ipak će biti nastavljena sljedećeg utorka, 6. svibnja.
No, neki su od vijećnika bili razočarani ovakvom odlukom. Zašto?
Ako se sjednica samo nastavlja u nekom novom danu i terminu, gradski vijećnici dobivaju samo jednu dnevnicu koja iznosi 450,00 kuna netto. U slučaju da se o ovim točkama dnevnog reda raspravlja na novoj sjednici, (dakle, ne u nastavku sjednice, već u novoj sjednici, ali sa točkama koje se prolongiraju), vijećnicima pripada opet naknada od 450,00 kuna. Što bi u “prijevodu” značilo – dva puta po 450,00 kuna.
Sjedeći tako u klupama rezerviranim za, kako nas mnogi nazivaju “sedmu silu”, (mada od sile često puta ni traga ni glasa) nismo mogli ne čuti – upadice pojedinih gradskih vijećnika kada je zaključeno da će se raditi samo o nastavku sjednice:
– Šteta, propade nam još 450,00 kuna! –
Dobacio je to jedan naš gradski vijećnik svojoj stranačkoj (istomišljenici) kolegici.
– E, da, baš šteta – odgovori ona, a mi ostadosmo u čudu i s okusom gorčine.
O akterima i imenima nećemo, vjerujemo da će se i sami prepoznati.
U situaciji kada na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje brojka od 380 tisuća nezaposlenih već davno “ne drži vodu”, već konstantno raste, kada su ovrhe nad imovinom i računima građanima postale svakodnevna stvar, kada većina ljudi radi za minimalac od 2.500,00 kuna, ovakve “upadice” ispadaju sasvim neprimjerene.
Većini radnika (čitaj, sretnika) iznos od 900,00 kuna predstavlja skoro polovicu mjesečnih primanja, a netko ih dobije za dva odlaska na sjednicu.
Još su jedni izbori, ovoga puta za EU parlament, “pred vratima”. Skoro će i državni, a brzo će doći vrijeme i za lokalne izbore. Pred izbore situacija zna se kakva je, svi se kunu u pravednost i socijalnu osjetljivost, obećavaju “brda i doline”, a mi glasamo…
Kažu da bi novinari i narod, kako ga mi rado nazivamo, trebali biti korektiv političarima i vlasti, neovisno o njihovom stranačkom i drugom opredjeljenju.
Stoga, dragi moj narode, vjerujem da ni vama, kao ni autoru ovih redaka, ovakve upadice nisu niti primjerene, niti za pohvalu.
Ako je to, pak, bila šala – što kaže narod nekako je to izgledalo kao “neslana” šala!
Autor: Sanja Bukvić
