Psiholozi često ističu da snijeg doslovno smanjuje razinu buke u okolišu. Bijeli pokrivač apsorbira zvukove, pa sve djeluje tiše i sporije. Upravo ta tišina djeluje umirujuće na naš živčani sustav, kao da nam priroda poručuje da je u redu stati, udahnuti i ne juriti. Boja snijega nije slučajno povezana s pojmovima poput novog početka, mira i svježine. Bijela simbolizira praznu stranicu, mogućnost da krenemo ispočetka, barem u mislima. Zato nas snježni prizori često potiču na introspekciju, razmišljanje o planovima, željama i emocijama koje tijekom godine guramo u stranu.
Zima je prirodno razdoblje mirovanja, a snijeg njezin najupečatljiviji simbol. Kada počne padati, instinktivno usporavamo, više vremena provodimo u zatvorenom, tražimo toplinu doma, razgovore i bliskost. Psihološki gledano, to je vrijeme u kojem se okrećemo sebi, preispitujemo i punimo energiju. I to nije slabost, već važan dio unutarnje ravnoteže.
Možda nam snijeg ne donosi odgovore na sva pitanja, ali nas podsjeća na nešto jednako važno, da ponekad nije potrebno ići naprijed, nego jednostavno stati, biti prisutan i dopustiti sebi malo tišine.
