Ako ikoji zli jezik kaže ili pomisli da je Hrvatska nogometna reprezentacija podbacila u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, neka se ugrize.

Možda su Francuzi podigli pobjednički pehar Mundijala 2018, ali pobjednici za nas, zasigurno su naši Vatreni.

Momčad u koju je malo tko vjerovao kada su krenuli put Rusije, još manje se nadao prolasku skupine u kojoj je bila opaka Argentina, a o ulasku u finale nije sanjao ni u najluđim snovima ostvarila je neviđeno! Plasirala se upravo rijetkima u početku, a mnogima s vremenom sanjanu završnicu najvećeg sportskog natjecanja na svijetu.

Upravo zbog toga, upravo nakon pobjede u polufinalu Mundijala, Vatreni su postali pobjednici u očima cijeloga svijeta, a ponajviše svoje zemlje i male Nove Gradiške, koja je poput svakog kutka Lijepe naše žestoko navijala za svoje.

Po rezultatu srebrni, svojoj zemlji zlatni, Vatreni bez obzira na najteži poraz u povijesti hrvatskog nogometa upisali su se upravo u spomenuto, povijest.

Dio pisanja moderne povijesti sporta bili su i Novogradiščani, svojim navijanjem, bodrenjem, izgaranjem i ponosom koji su iz utakmice u utakmicu davali za svoje nogometaše.

Slavlje kakvo je vladalo u gradu kada su Vatreni izborili ulazak u finale Mundijala bilo je neviđeno na ulicama Gradiške Nove, a upravo te ulice proslavile su i nikad do sad osvojenu povijesnu srebrnu medalju Svjetskog nogometnog prvenstva. Nikada do sada! Sada ju imamo u rukama! Nakon brončane generacije ’98, Hrvati imaju srebrnu generaciju 2018.

Ponovit ćemo se, srebrnu po rezultatu, zlatnu po nesebičnoj igri, po davanju nadljudskih snaga, po zajedništvu, po uspjehu kojemu ni jednoj generaciji Vatrenih do sad nije pošlo za rukom. Po tome sto su ujedinili svoju malu zemlju, velikih snova i ispunili san koji smo svi sanjali prije nekoliko dana.

Njima u čast slavila je Nova Gradiška, mali grad ljudi velikog srca, ponosnih do neba. Orili su središnji gradski trg i ulice pjesmama Hrvata, ponosno se tapšalo jedno drugo, tješilo i slavilo u isto vrijeme, ljubilo i grlilo i pomalo s gorčinom prihvaćalo da nismo uspjeli dogurati loptu do samoga kraja. No nema mjesta za tugu ni u Novoj Gradiški, ni u Hrvatskoj ni u Rusiji, pa ljudi moji zajedno smo pisali povijest!

I zato hvala Vatreni što ste nam priuštili zadnjih mjesec dana ponosa i slave koji će trajati zauvijek. Hvala Novogradiščani, ljudi sa srcima do zvijezda i nazad što ste bodrili Vatrene! Hrvatska je iznad svih! 

no images were found

 

Komentari