Stiže nam Uskrs, blagdan koji okuplja obitelj i podsjeća na vrijednosti koje takvo zajedništvo pruža. Odrastati u poticajnom obiteljskom okruženju punom ljubavi zaslužuje svako dijete. Upravo takvu sredinu pruža SOS Dječje selo Hrvatska djeci koja odrastaju u našoj skrbi. Veliki broj djece koji je odrastao u SOS kućama izrasli su u uspješne, obiteljske ljude. Donosimo vam priču Marije Livaja, djevojke koja je odrasla bez roditelja, a danas je obitelj za nju svetinja. ‘Moj najveći cilj u životu jest da odgojimo našu dječicu u moralne, čestite i poštene ljude. Obitelj, zajedništvo i njegovanje međusobnih odnosa za mene je svetinja’, započinje svoju priču Marija Livaja 29-godišnja majka četvero predivnih dječaka.
Kada je imala 10 godina Marija i njezin dvije godine mlađi brat Ivan izdvojeni su iz biološke obitelji, te su smješteni u SOS Dječje selo Ladimirevci. Kako kaže Marija, jasno se sjeća tog prosinca kada su stigli u Dječje selo. Bili su mali, zbunjeni i prestrašeni te, ‘im je jako nedostajala kuća i njihovi roditelji kakvi god da su bili’. Srećom, imali su jedno drugog i to im je puno pomoglo. U samoj prilagodbi od iznimne važnosti bila je i njihova SOS mama Branka koja im je pružila toplinu doma i obiteljsko okruženje kakvo svako dijete zaslužuje. Iako u Marijinoj biološkoj obitelji nisu bili poticajni i dobri uvjeti za odrastanje, a roditelji se nisu znali niti mogli nositi s teretima svojih teškoća pamti kako su ipak držali do nekih obiteljskih vrijednosti. “Oduvijek sam maštala da imam svoju obitelj u kojoj će vladati sklad i ljubav. To mi se i ostvarilo”, kaže sa smiješkom.
Pamti kako je redovno s roditeljima išla u crkvu, a po dolasku u SOS DS Ladimirevci to je nastavila. Vjera joj je tada kao i danas važan i nezaobilazni dio njenog života. ‘U Ladimirevcima je bilo nas desetak koji smo redovno odlazili na mise. U tom smo duhu obilježavali sve blagdane, pa tako i Uskrs. Ukrašavali smo SOS kuću, oslikavali jaja u kreativne pisanice, a SOS mama naučila me praviti kolač s vanilijom i višnjama’.
Danas taj kolač Marija često pravi svojim sinovima: Lovri (7), Toniju (8), Maru (3) i Oliveru 8 mjeseci, koji su joj centar svijeta. Uz voljenog supruga Damira, s kojim je u braku sedam godina, Marija uspješno svladava izazove roditeljstva. ‘Ne znam ni sama kako uspijevam sve uskladiti. Ipak, moram priznati da mi je lakše sada kad ih je više, nego kad su bili samo Lovre i Toni. Zajedno se zabavljaju, uče jedni druge, a ja ih samo usmjeravam. Naravno da je zahtjevno i teško, ali sama sam si to htjela. Najvažnije od svega je da voliš svoju djecu. Osim toga, ja sam ‘kućni tip’, ja volim biti kod kuće, čistiti, pospremati i brinuti za dečke. Također, Damir je odličan tata i kad god je kod kuće bavi se s dečkima. Njihove najdraže igre su slaganje tračnica, vježbanje, igranje nogometa, a vikendima od odlaska na plac ili u trgovinu naprave izlet’.
Pored sinova i supruga, Marija ima neraskidivu vezu s mlađim bratom , koji studira u Osijeku, te sa starijom sestrom Danijelom, koja živi u Zadru sa svojim sinom. Tako Marijini sinovi imaju najboljeg strica i najbolju tetu na svijetu. Obožavaju provoditi vrijeme s njima igrajući se, čitajući knjige i boraveći na moru. Osim toga, imaju sreću uživati društvo velikog polubrata Lukasa, koji je sin iz Damirovog prvog braka. ‘Kad dođe Lukas on je broj jedan. Dečki ga jako vole, zajedno se igraju, a on im se posveti’. Kod Marije je kuća uvijek puna, pa tako i za blagdan Uskrsa. ‘Uskrs provodimo u kući. Idemo svi na blagoslov hrane, te na večernju misu. Ponekad Damir ode na zornicu, pa donese blagoslovljenu hranu na doručak. Ostatak dana provedemo gledajući Uskršnje filmove ili čitajući knjige na istu temu’, kaže Marija te dodaje kako je najveselije kada se bojaju jaja, a zatim njima održava tradicionalno obiteljsko natjecanje u „tuckanju“. Da Marija ima veliko srce i da je naučila praštati govori i činjenica da je unatoč svemu, održala kontakt s mamom.
‘Prošli Uskrs baka je bila kod nas. Pozvali smo je da malo provede vrijeme s unucima. Ona trenutno živi u jednoj udomiteljskoj obitelji i ide na terapiju. Unatoč svemu, ona je draga osoba, ima čiste emocije i dečki je vole kao baku, no nažalost jako je rijetko viđaju. Ja još uvijek nemam čiste emocije prema mami. Na momente mi je bude žao i pitam se da li je moguće da si je tako upropastila život. U drugom momentu me jako naljuti, a u trećem mi je svejedno’. Neizmjerna snaga i ljubav prema obitelji ovu mladu djevojku gura naprijed. Tako se želi ostvariti i kao odgajateljica za koju se školuje. ‘Imam još jedan semestar i diplomski rad do titule magistra predškolskog odgoja i obrazovanja’, kaže Marija te uz hrabar osmijeh dodaje kako je u životu sve moguće. ‘Svojom pričom želim ohrabriti svu djecu koja odrastaju u alternativnoj skrbi. Jako mi je poznat taj osjećaj manjka samopouzdanja, jer ne odrastaš uz vlastite roditelje. No, ako si dovoljno jak, onda si i sposoban izdići se iznad problema i napraviti svoj život lijepim’. U SOS Dječjem selu Hrvatska ima još puno djece i mladih osoba koja dijele sličnu priču Marijinoj. Na njihovom putu ka odrastanju i vi im možete pomoći. Donirajte putem linka: Jednokratne donacije – SOS Dječje selo Hrvatska (sos-dsh.hr) i sudjelujte u stvaranju brižnog doma za svako dijete.
