Dugometražni igrani film ‘Adam’, redatelja Maria Šuline iz Đakova, nedavno je proglašen najboljim igranim filmom na filmskom festivalu u Veneciji gdje je dobio Zlatnog lava

Adam je otac malog dječaka. Bivši branitelj koji boluje od PTSP-a. Prošao je pakao Vukovara, bio je ranjen, ima strašan ožiljak na licu zbog kojega ga sredina u koju je došao živjeti ne prihvaća, doživljavaju ga opasnim i čudakom. Uz to, živi na rubu šume, kilometar od malog slavonskog sela, prilično izoliranim životom. Ali, kada god dođe u selo kupuje igračke za dijete.

Svima to postaje sumnjivo jer to njegovo dijete nikada nisu vidjeli, ne igra se oko kuće, ne ide u školu. Selo postaje ‘zabrinuto’ za dijete pa se iz toga razvija dramatičan zaplet u filmu.

O filmu se raspituju i u New Yorku

Kroz film se stalno provlače ratna zbivanja u Vukovaru, sve ono što taj branitelj trpi i osjeća. Kraj koji je gotovo trilerovski otkriva da on ponovo mora vojnički braniti i ono malo što ima od života. To je sadržaj dugometražnog igranog filma “Adam”, redatelja Maria Šuline (50) iz Đakova, koji je nedavno proglašen najboljim igranim filmom na filmskom festivalu u Veneciji gdje je dobio Zlatnog lava, a sada je među prva tri favorita za najbolji film na nezavisnom Barcelona film festivalu kao i na film festivalu u Austriji.

O njemu se raspituju i u New Yorku pa se slobodno može reći kako je ‘Adam’ trenutno svjetski hit broj jedan. Paradoksalno, ‘Adam’ u Hrvatskoj nije prepoznat kao kvalitetan film ni na jednom festivalu, počevši sa Pulskim gdje nije ušao ni na listu od 12 novih filmova vrijednih gledanja.

Činjenica da je Šulina snimio film sa budžetom od 80-tak tisuća kuna i slavonskom glumačkom ekipom koja dolazi iz amaterskih redova, još je začudnija.

– Iako se dugo bavim filmom, ovo je moj prvi dugometražni film. Činjenica da sam ga snimio bez financijske podrške institucija koje uobičajeno financiraju hrvatske filmove je tragikomična. Iako sam im svima poslao sjajno razrađen projekt, s daleko manjim troškovima nego što je to standardno za hrvatski film, nitko me nije htio financirati, pa ni Ministarstvo branitelja kojemu sam se obratio jer je film ratne tematike. No, ja nisam htio odustati od filma. Grad Đakovo i općina Ivankovo jedini su nam priskočili u pomoć i dali 80 tisuća kuna. Kako su glumci moji prijatelji, izložio sam im situaciju, rekao da honorar ne mogu dobiti jer novca nema, da im mogu platiti hranu koju ćemo jesti i piće, prijevoz, ostalo moramo čuvati za tehničke troškove. Oni su odlučili da ćemo ipak snimati i ja sam im neizmjerno zahvalan – kaže Šulina koji je oko projekta okupio ekipu od oko 70 ljudi.

Tekst u cijelosti pročitajte OVDJE. 

Izvor: 24sata 

 

Komentari