…I publici, galantno i elegantno servirati istinsku esenciju teatra- preslik stvarnosti obojan bojama umjetnosti ?
Da je Miro Gavran najplodniji i jedan od najomiljenijih svjetskih dramatičara srednje generacije, ali i jedini živući s vlastitim festivalom, odavno je poznato ljubiteljima kazališta, i ne samo njima. Isto tako kako mu je i običaj ( iz lokalapatriotskih ili čisto nostalgičnih razloga, nije poznato ) novogradišku kazališnu sezonu, ukoliko to termini i raniji dogovori dozvoljavaju, otvoriti vlastitim dramskim tekstom, u izvedbi vlastitog, kućnog kazališta Gavran. Učinjeno je to i ovog kazališnog rujna, u četvrtak, 19. dana mjeseca ( u vrijeme kada je hrvatska košarka grabila put stare slave ), na početku još jedne , sigurni smo, uspješne kazališne sezone Pučkog učilišta Relković. Jer, ako se po jutru dan poznaje, pred svima onima gladnima i žednima kulture u našem gradu, sjajno je kazališno vrijeme.
“Noć bogova” potvrdila je ono što smo odavno znali. Neke se stvari nikada ne mijenjaju, baš kao što su i neke teme aktualne u svakom povijesnom trenutku, na svakom mjestu zajedničke nam kugle. Vlast su i moć oduvijek snažni afrodizijaci, ali i motori koji su pokretali one koji su je nosili. Vlast je čast, ali i slast, iako je, vrlo često, tamo gore na vrhu, usamljeno i hladno. Da vlast mijenja čovjeka, i to nam je poznato odavno. Kao i one koji se, slučajno ili namjerno, nađu u blizini vlastodržaca. Na sve nas je te vječne istine u sjajnom tekstu ,na očigled lagane, lepršave i jednostavne predstave, podsjetio Miro Gavran, ali i zamislio. Jer, koliko se god na prvu, crtica iz života “Kralja Sunca”, francuskog Louisa 14., njegove dvorske lude i komediografa Molierea, mogla činiti kao komedija, riječ je o surovoj životnoj drami s elementima farse, ali i genijalnoj analizi vlasti i moći koja je publici , baš kao i vrlo često u životu, na kraju, umjesto onoga fimskog “happy end”, ponudila gorku pilulu.
Koncipirana kao predstava u predstavi, “Noć bogova” je priča o prijateljstvu, političkim intrigama, ljubavi i umjetnosti, priča o surovosti, autokraciji , ljudskoj gluposti, ali i pragmatizmu, priča stara koliko je star i svijet. “Noć bogova” publici je ponudila jednu noć u životu francuskog suverena koji se, nakon dana ispunjenog prijemima i ispraznim vladarskim obavezama, napije sa ljudima koje smatra najbližim i jedinim prijateljima- komediografom Molierom i svojom dvorskom ludom. Pijan i pomalo sentimentalan, kralj pokušava saznati koliko je snažno njihovo prijateljstvo, vole li ga njih dvojica iskreno ili samo zato što je kralj , ali i pomalo perfidno testirati njihovu odanost u okruženju intriga i sukoba u kojemu je svatko svakome neprijatelj. Obrat nastaje kada kralj u svom vladarskom tonu naredi prijateljima da pred njim izvedu predstavu u kojoj je upravo on-kralj, u glavnoj ulozi, a kojoj se, kao i njegovoj omraženoj vladavini, smije cijeli Pariz.
I tada, u predstavi unutar predstave, kao u iskrivljenom ogledalu, u trenutku kada dvorska luda postaje kralj, a kralj publika, pojavljuje se prava istina o vlasti, njenoj opasnoj ovisničkoj noti, neosjetljivosti na ljudsku patnju, iskrenosti i idealima, ljudskoj patnji, mizeriji, ali i dostojanstvu. Ali i mučno gorak zaključak kako u životu najbolje prolaze oni glupi, ili oni koji se takvima prave, spremni na dodvoravanje vrhovnoj figuri, slijepu poslušnost i život bez kritičkog mišljenja. Jednako kvalitetni kao i tekst su mladi glumci koji suvereno nose svih 60-ak minuta predstave, Edi Čelić kao kralj Louis, Ivan Čačić kao Moliere, te još jedan iz kreativne loze Gavranovih, Mirin sin Jakov u glumački najzahtjevnijoj ulozi dvorske lude.
“Noć bogova” novogradišku je publiku u prepunoj dvorani Doma kulture podsjetila na aktualan politički trenutak u kojem živimo, zamislila, ali i nasmijala, te pružila priliku da još jednom među nama s dobrodošlicom pozdravimo i autora teksta.
Sjajan početak sezone i još jedan dokaz ( slažu se i kazališni kritičari ), kako je Miro Gavran, iako ga uglavnom percipiramo kao pisca komedija, najjači u nešto ozbiljnijim tekstovima, svojevrsnim kazališno-političko-društvenim analizama kakvu nudi i “Noć bogova”.
Autor: Simonida Tarbuk
