Mjeseci rujan, listopad, studeni, prosinac, mjeseci su u kojima se Novogradiščani i žitelji šireg novogradiškog kraja s osobitim pijetetom prisjećaju ratne 1991. godine. Vrijeme Domovinskog rata, vrijeme kada su naš grad i kraj napadnuti od strane srbočetničkih snaga, vrijeme kada se počelo shvaćati što je, ustvari život, i koliko je malo potrebno da se izgubi.

28 godina je prošlo od tih dana, ali sjećanje ostaje. Nekad jače, nekad slabije, ali to su činjenice i događaji koji su se dogodili, događaji koje ne smijemo zaboraviti i koji se pamte.

Pamte ih, posebice roditelji i obitelji poginulih hrvatskih branitelja, sami branitelji, ali i brojni sugrađani.

Na svečanosti otkrivanja spomen ploče ispred novogradiškog Doma kulture otkrivene u spomen svim žrtvama raketiranja 21. rujna 1991. godine, najkrvavijeg novogradiškog ratnog dana, sreli smo i našeg sugrađanina Igora Miltera, čovjeka koji je toga dana bio neposrednim sudionikom tih događanja. Kao zapovjednik Pješačkog voda išao je s dečkima na teren u Donje Bogićevce:

– A što da vam kažem, bilo je strašno, jezivo. Ne postoji lijepa riječ za to. Većina nas se prvi puta susrela s nečim takvim, bilo je neopisivo, strašno…

Mi smo svi bili „ljudi iz naroda”, nitko nije bio obučen za tako nešto. No, uspjeli smo se organizirati, obraniti svoje i pobijediti. Mogu li se zaboraviti ovi ratni događaji?! Ne mogu se zaboraviti, a teško je i oprostiti. Tog, 21. rujna 1991. godine bilo je ovdje kaotično, bilo je jako puno ranjenih, poginulih, srušene zgrade, prašina, vatra…

Gorjela je zgrada preko puta Doma kulture, kamioni, Dom kulture je direktno pogođen, ljudi leže po ulici… Nešto što se nikada neće zaboraviti. To nas je sve potreslo, nismo ni u snu mislili da se tako nešto može dogoditi. Ja sam tada imao 20 godina, javio sam se dobrovoljno i krenuo s dečkima braniti svoje. Je li bilo straha?! Nismo ni razmišljali o tome, željeli smo pomoći, obraniti svoje i u tome uspjeli. Danas, iako nismo zadovoljni nekim stvarima opet bi učinili isto, bez razmišljanja – kaže Igor Milter.

– Želim zahvaliti svima onima koji su pomogli da se izgradi ova spomen ploča. To je nešto što je trebalo davnih dana napraviti. Mi koji smo bili neposredni sudionici tih ratnih događanja izuzetno smo ponosni i sretni zbog toga – dodaje.