Ivica Račan ostao nam je u sjećanju kao ustrajan borac za pravdu i demokraciju, i ponajprije pošten čovjek, kako su isticali i politički suparnici. Neki su pisali i da je otišao posljednji sanjar politike, pa se prisjetimo kako je vidio Hrvatsku.
„Kada bi vam sad mogao naslikati moju sliku Hrvatske u budućnosti, bio bi to osmijeh. Osmijeh djeteta koje živi u jednoj normalnoj zemlji i zna kad poraste i počne putovati svijetom nigdje mu neće biti neugodno, sa svima će se lako sporazumjeti i moći će ponosno reći: „Hej, ja sam iz Hrvatske!“.
Račanova „slika Hrvatske“ nadahnjuje nas, ujedinjuje i obvezuje da i osam godina nakon njegove smrti mijenjamo Hrvatsku na bolje. Njegov doprinos u izgradnji demokratske i europske Hrvatske ostat će trajno urezan u Hrvatsku povijest. Osam godina kasnije, Vlada predvođena SDP-om gura Hrvatsku naprijed. Mjerama za zapošljavanje mladih, brigom za socijalno najugroženije građane te zalaganjem za toleranciju i poštivanje svakoga koalicijska Vlada već tri godine dokazuje da Hrvatska može i mora bolje.
Polaganjem vijenca i crvenih ruža te paljenjem svijeća na grobu Ivice Račana na Mirogoju SDP-ovci su se danas prisjetili sedme godišnjice smrti svog prvog predsjednika te hrvatskog premijera u razdoblju od 2000. do 2003. godine.
Izaslanstvo predvođeno predsjednikom SDP-a i Vlade, Zoranom Milanovićem, u čijoj su pratnji bili potpredsjednici stranke Zlatko Komadina i Rajko Ostojić položili su vijenac, a potom su brojni ugledni članovi stranke na grob položili crvene ruže.
Prvom predsjedniku stranke tako su na njegovom grobu danas odali počast i Nenad Stazić, Dragica Zgrebec, Igor Dragovan, Peđa Grbin, Branko Grčić, Igor Rađenović, Arsen Bauk, Davor Bernardić, Ivo Jelušić, Marin Jurjević, Zdravko Ronko i brojni drugi.
Ivica Račan rođen je 24. veljače 1944. godine u Ebersbachu u Njemačkoj, a diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu u Zagrebu 1970.
Od 1972. do 1978. obnašao je dužnost člana Izvršnog komiteta CK SKH.
Radio je kao direktor Političke škole SKJ “J. B. Tito” u Kumrovcu, a od 1986. do 1989. kao član Predsjedništva CK SKJ, zajedno sa slovenskim članovima, zagovarao je politički pluralizam.
Nakon što je u prosincu 1989. izabran za predsjednika SKH najavio je prve demokratske, višestranačke izbore u Hrvatskoj 1990. na kojima je izabran za zastupnika u Zastupnički dom u Saboru. Zaslužan je i za mirni prijenos vlasti na tada pobjednički HDZ.
U Zastupnički je dom Sabora ponovno izabran 1992. te 1995. godine.
Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a osvaja većinu zastupničkih mjesta u Saboru, a Ivica Račan postaje predsjednikom hrvatske Vlade.
Na izborima 2003. izabran je za zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru, a na SDP-ovoj konvenciji u svibnju 2004. ponovno je biran za predsjednika stranke.
Krajem siječnja 2007., zbog bolesti se povlači iz političkog života, a 11. travnja daje ostavku na mjesto predsjednika stranke.
Umro je 29. travnja 2007. u zagrebačkoj bolnici Rebro.
Autor: Radiong.hr
