Oduzimanje tuđe pokretne imovine, upotrebom sile, naziva se razbojništvom, a počinitelja razbojnikom, dok se oduzimanje tuđe pokretne imovine iz prolaznikova džepa, bez upotrebe sile, naziva džeparenje, a počinitelja džeparom. U širokom rasponu između ova dva krajnja lopovska zanimanja, nalazi se bezbroj varijacija „kako sebi i/ili drugome pribaviti protupravnu korist”.
U koju kategoriju spada proizvodnja „dokumenta u kojem se iznesene činjenice ne poklapaju sa stvarnošću”, kako Hrvatski jezični portal opisuje ‘falsifikat’, nije poznato. Međutim, poznato je kako su, navodno, ozbiljan falsifikat počinili: Zlatko Zebić (SDP) tajnik Grada, Mirko Golovrški (SDP) predsjednik Gradskog vijeća i Josip Vuković (SDP) gradonačelnik Nove Gradiške, na način da su: prvi sačinio, drugi potpisao, a treći upotrijebio „Odluku o zaduživanju Grada Nova Gradiška… u iznosu od 10 milijuna kuna… iako odluka nikad nije donesena”.
Navode to, u svojoj kaznenoj prijavi Županijskom državnom odvjetništvu, potpisana grupa novogradiških Gradskih vijećnika te „predlažu da (ŽDO) provede sve zakonom predviđene potrebne radnje i protiv svih triju osumnjičenika …pokrene kazneni postupak, kako bi osumnjičenici bili proglašeni krivima i kažnjeni po zakonu”.
Ni kaznena prijava ni kazneno djelo, sami po sebi, ne bi posebne pažnje vrijedni bili da nisu u pitanju određeni počinitelji i specifičan način počinjenja djela. Naime, počinitelji su samoupravni i državni dužnosnici te pripadnici najmoćnije organizacije u Gradu i Državi, a djelo je počinjeno ‘organizirano’, što je svojstveno zločinačkim organizacijama.
Zločinačka organizacija je udruženje od najmanje tri osobe čiji članovi su se udružili radi činjenja kaznenih djela… Zločinačku organizaciju odlikuje visok stupanj povezanosti članova, unutarnji ustroj na temelju odnosa hijerarhije i stege te podjela rada. Zločinačka organizacija je temelj pojma organiziranog kriminala. (čl.87.KZ)
Dakako, SDP nije zločinačka organizacija, međutim, njihov generalni sekretar, Igor Dragovan, očigledno, štiti i podupire osvjedočenog prekršitelja hrvatskih zakona, Josipa Vukovića. Kako drukčije protumačiti činjenicu da, unatoč našim blagovremenim upozorenjima – prvom, drugom, trećem… ova stranka upravo Vukovića ‘proizvodi’ u gradonačelnika i saborskog zastupnika te na taj način, bez zadrške, demonstrira kontamniranost svog političkog identitet – i kriminalom.
Osuditi počinitelja, djelo ili oboje?
U vrijeme socijalizma, komunisti su, u takvim slučajevima, koristili slogan „pojavu osuditi, a druga spasiti”. Branili su, dakle, privilegiranog druga koji bi počinio kazneno djelo, ali nisu branili samo djelo.
Prema iskustvima koje hrvatsko društvo ima s predsjednikom svoje Vlade, ili, kako ga nazivaju oni koji govore francuski – premìēr, Zoranom Milanovićem (SDP) ne piše nam se dobro. Naime, on ne brani samo ‘prvog’ do sebe, nego i njegovo djelo – ubojstvo dvoje ljudi, spočitavajući im da „nisu bili vezani…”.
Što, dakle, činiti s možebitnim počiniteljima kaznenog djela: Zebićem, Golovrškim i Vukovićem, a što s njihovim djelom – spektakularnim falsifikatom? Osuditi počinitelje, djelo ili oboje?
Društvo koje bi počivalo na temeljima „nove pravednosti” osudilo bi i jedno i drugo. Međutim, društvo koje je ustrojeno kao segregirana i koruptivna piramida, na nepravdi, nepoštenju i pljački – kao naše – ne smije nepoštenu pojavu osuditi, jer, tako bi osudilo sebe.
Kad je primorano, osuditi će pojedinca, a sustav spasiti, jer tako spašava samo sebe – pokvareno društvo. Stradaju, u pravilu, neorganizirani i otpisani iz organizacije – stranke.
Kako će završiti možebitni falsifikatori, ovisi o sudbini kaznene prijave, a kako će završiti SDP-ovi lideri, vidjet ćemo na izbornim listama za naredne lokalne izbore.
U slučaju da SDP, odmah, temeljem članka 18. Statuta stranke, sankcionira one koji svojim „nečasnim djelima… štete ugledu Stranke”, manifestirat će kako ne samo da nije „zločinačka organizacija”, koja štiti svoje suspektne članove (kako bi kazao njezin najglasniji lider, Željko Jovanović) nego da je posljednja crta obrane pozitivnih stečevina ovog društva.
I obrnuto, ne učini li Stranka ništa protiv svojih lokalnih lidera a la Josip Vuković i Stribor Valenta, prkosno će demonstrirati kako joj neki od sadržaja „zločinačke organizacije” uopće nisu mrski.
Dokumenti u prilogu:
1. Zahtjev za suglasnost za zaduženje Grada Nove Gradiške (Josip Vuković)
2. Odluka o zaduženju Grada (Mirko Golovrški)
3. Prijedlog Vladi neka donese Odluku o davanju suglasnosti za zaduženje Grada (Slavko Linić)
4. Odluka o davanju suglasnosti Gradu (Zoran Milanović)
5. Zahtjev za obustavu ili ukidanje davanja suglasnosti (Grupa vijećnika)
6. Kaznena prijava (Grupa vijećnika)
.Autor: Jerko Zovak (sbplus.hr)
