Odašiljač i Nova Gradiška obranjeni su zaslugom i hrabrošću branitelja koji su se jučer, 22.godine kasnije, ( nedjelja, 6.listopada ), okupili na vrhu Psunja – Brezovom polju, odajući počast poginulim suborcima, palim uslijed neprijateljskih bombardiranja i napada iz zasjede. 22 godine su prošle od zapovijedi zapovjednika 121. brigade Josipa Mikšića da se 5. listopada 1991. godine osnuje samostalna Psunjska satnija, a prethodila joj je samoorganizirana dragovoljačka obrana koja je već od 10 lipnja 1991., na inicijativu Alojza Sokić, boravila na Psunju, vođena saznanjem kako neprijatelelj želi zauzeti ovaj važan objekt.
Samostalna Psunjska satnija u svojim je prvim ratnim danima imala 160 vojnika Hrvatske vojske, a ratni joj je zapovjednik bio Luka Zec, čovjek koji se i jučer, iako ponosan na ratne dane, s emocijama prisjetio i puno toga bolnoga. Posebnost Psunjske satnije je i činjenica kako je u svojim redovima imala čak trojicu maloljetnika, ali i vlastitog dušebrižnika, čovjeka dočekanog jučer s posebnim zadovoljstvom, fra Vjenceslava Janjića. U obrani Psunja i odašiljača poginulo je petnaest, a ranjeno trideset pripadnika Satnije . Prostor na kojem su se jučer okupili gosti i sudionici ratnih događanja, bio je iznimno strateški važno područje za vođenje rata na čitavom novogradiškom području, a od izuzetnog interesa za obranu grada. Psunj kao kota, kažu poznavatelji terena, ali i ratni dokumentaristi imao je poseban značaj za čitavo zapadnoslavonsko ratište, kao i za veći dio sjeverozapadne Hrvatske, zbog odašiljača Hrvatske radiotelevizije. Osim televizijskih i radijskih veza, na odašiljaču koji su branili pripadnici Samostalne Psunjske satnije, bile su instalirane i telefonske veze. Zbog svega toga be čudi podatak kako je zrakoplovstvo bivše JNA u nekoliko navrata bombardiralo i raketiralo odašiljač, s namjerom da ga sruši, veze onesposobi, te time područje zapadne Slavonije dovede u medijsku izoliranost.
Unatoč iznimno zahtjevnom terenu, svoj je zadatak satnija uspješno obavila, podsjetili su jučer njeni preživjeli pripadnici, ali i ugledni gost, general Siniša Jurković. Jer, ovakva je ratna zadaća, osiguravanje i nadziranje strateških točaka na Psunju, zahtijevala dobro poznavanje terena, ali i iznimnu domišljatost. Samostalna psunjska satnija obranila je teritorij koji joj je dan na čuvanje i nadziranje, istaknuo je jučer, pozdravljajući branitelje s ponosnom,, ratni zapovjednik Josip Mikšić, sjećajući se i onih koji danas nisu s nama, a koji su živote dali u obrani odašiljača na Psunju-Stjepana Škrobića, Ivana Matoševića, Roberta Petanića, Zlatka Žajgara, Tomislava Ordaniać, Stanislava Marića, Zlatka Golubića, Ivana Dakića, Milana Cindrića, Nikole Lončara, Josipa Mikolčevića, Franje Kumića, Milana Kurjakovića, Zorana Terzića i Zvonka Marinovića.
Okupljanje branitelja Psunjske satnije bila je jučer prilika da se s dostojanstvom i pijeteteom sjeti imena 15-orice poginulih “sokola”. Učinili su to , uz sudionike ratnih 90-tih, pripadnike Psunjske satnije, predstavnici Općine Cernik, gosti iz prijateljske i pobratimljene Općine Čavle kod Rijeke, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, kao i predstavnici Odašiljača i veza, ali i učenici Osnovne škole “MAtija Gubec”, te svi oni koji su osjećali kako dolazak i odavanje počasti poginulim braniteljima treba biti više od dužnosti-bar jednom u godini.
Autor: Simonida Tarbuk
