U posljednja dva dana u Novoj Gradiški i široj okolicom nestalo je vode svim građanima koji su priključeni na opskrbljivača vodovodne mreže. Naravno da smo kukali, no nije pomoglo jer je to kvar kojeg nije prouzročio čovjek i nije jednostavno do dežurnih službi. Svaka cijev može puknuti, tako i ona u kućanstvu, a kada pričamo o magistralnom vodu, to je zasigurno zahvat koji se niti ne može brže popraviti nego u par dana. Kako smo se našli u ovoj situaciji, tako je izniman broj ljudi shvatio kakvo bogatstvo posjedujemo, a poprilično olako ga shvaćamo.
Naravno, ipak mi u Slavoniji smo još podosta oslonjeni na bunare – koji su oduvijek služili domaćinstvima za opskrbu vodom, bilo za potrebe kućanstva ili za potrebe pojenja stoke, zalijevanja vrtova, pri proizvodnji kod malih pogona…
Jedan takav bunar odolijeva zubu vremena i sve vrijeme nas snabdijeva kvalitetnom vodom za piće – i kad je ima i kad je nema, a stoji upravo ispred moje stambene zgrade. Međutim, dragi moji čitatelji bilo bi dobro kada bi ga svi mi koji ga i koristimo – malo i obnovili.
Zato predlažem da predstavnici stanara Zgrada Jug i zgrada koje pripadaju ulici Bana Josipa Jelačića upravo i provedu tu inicijativu, jer gradskih odbora više nemamo.
Koliko vidim (a prilažem i slike) – treba nam jedan dobar stolar – koji bi konstrukciju obnovio upravo onakvu kakva je i sada.
Trebamo donatora istog materijala – kao i nešto crijepa i majstora krovopokrivača.
Možda i jednog vodoinstalatera koji bi stavio u pogon – špinu, pipu tj.slavinu kako djeca i starije stanovništvo bez problema mogli natočiti vodu u svoje kantice i boce.
Voda u bunaru se nalazi na otprilike 30 m dubine i nije lijepo gledati kako se djeca naginju da dohvate kantu.
Također niti jedna nova kanta ne bi bila na odmet, a bilo bi dobro kada bi na inicijativu Grada Nova Gradiška s našim opskrbljivačem Vodovod Zapadna Slavonija, u Zavodu za javno zdravstvo napravili i kontrolu kvalitete vode.
U blizini se nalazi još jedan bunar – ali ne sjećam se kad je taj bio u funkciji i ima li u njemu uopće vode. Ako nema onda bi nakon 30-tak godina bio red da ga netko propisno ukloni i sanira.
Smatram da je inicijativa hvale vrijedna, a imamo i dovoljan broj korisnika istog pa vjerujem da ćemo zajedno svi napraviti nešto dobro za našu zajednicu.
Jer danas puknuta cijev, a već sutra može biti suša…
Nadam se da za ovu inicijativu ne treba kandidatura na EU fond – svakako to možemo sami – malo šale ne škodi nikome zar ne?
Voda – izvor života, to tekuće zlato…
Autor: Mirela Relković
