Lokacija: Vlaška/Draškovićeva, pet minuta od Trga
Mjesta:Pedesetak u pubu + trideset u restoranu
Pušenje: Na ulazu
Parking: Gore na Langiću
Blizina murije: Ne vidjesmo
Omjer muškaraca i žena: Gotovo pa polovično, fino potkožena klijentela pretežno srednjih godina
Hrana/Grickalice: Jako ukusne tanane pogačice, klope kao u priči, preporučamo kobase!
Glazba/TV: Ima svega, pretežno klasični rock
Broj točenih piva: 5 (rekli su da će uskoro nabaviti fischer), prosječno 17 kn
Broj piva u boci: 10
Radno vrijeme: petak i subota 9-04; radni dan 08-24
Tko bi tu trebao dolaziti: Biznismeni, japiji, hedonisti dubljeg džepa
Dvije činjenice me uskoro prizemljuju, prva da je Hole u biti uglavnom vinski pub, i druga da su cijene mrvicu više od onih na koje sam navikao.
Ali, ono što me privuklo na dolazak je definitivno novost u ovome gradu, državi i rijeci – pivsko testiranje.
Kako mi u Društvu prijatelja piva to radimo svaki četvrtak, ali među nama, interno, ovakvo javno doživljavanje me skroz razveselilo, pa sam naoružan sa stotinu kuna krenuo testirati pet zanimljivih butelja, nadajući se da će se uz cugicu degustirati i koja najavljivana kobasa od braće Čućković, sad već legendarnih mesara iz Viškova koje hvali svatko tko iole išta zna u kuhanju.
Iako je event najavljen u 19.30, počeo je u 20.15 u prepunom pubu, no kako smo vrijeme popunili savršenom točenom O’Harom (15 kn mala, 30 velika), a i uzbuđenje i društvo su bili na visini – uskoro su se na stolu pojavili (preslani – Ogi) komadići tople tanke hrskave pogače.
A onda i prva dama, Amarcord Ama Bionda (0,75 l, 6,0% vol, 100 kn).
Seksi bočica, narančasta boja, dizajnerska etiketa, cvjetno-voćni miris breskve.
Na kraju se osjeti kvasac, a mrvicu i kisi, doduše samo prvi gutljaj.
Pred kraj čaše se pretvori u mednu slatkoću.
Ljudi koji uvoze ta piva, i koji su ih u biti i prezentirali, šapnuli su nam da je u pitanju sicilijanski med od naranče, a i cijeli štih je nekakao lagan, proljetni, cvjetni, uz na samom kraju mrvicu prejako naglašenu gorčinu, neprimjerenu ovom ženskastom pivu.
Poput tegle senfa na sunčanoj livadi.
7/10
I kad sam već pomislio da ću otići doma nezadovoljan, Bruno je donio američko-talijanski biser, BdB My Antonia (0,75 l, 7,5% vol, 150 kn), tamnu buteljku s crno-žutom etiketom – malo me stid što to primjećujem, ali još jedna vrhunska dizajnerska kreacija.
Gledam bocu iz koje se toči, boca gleda mene, a s metra udaljenosti osmijeh mi širi snažan miris vrhunskog hmelja.
Osjetilo bi ga se iz druge sobe!
Profesionalac do mene prepoznaje Cascade, ja se prepuštam šnjofanju i onda gutanju. Bokte, ovo je divno. Ovo je za finale Lige prvaka, i to kad moji pobjeđuju, odmah sam se sjetio lokanja Westvleterena XII kad smo nedavno rasturali Francuze…
Gorčina, pozitivna, prirodna, najzelenija livada fakin irske, seks u gomili svježeg sijena, ovo bi moglo preživit put jedrenjakom do Fidžija, zbog ovog je izbila pobuna na Bountyju…
Prelijepost, dakle, ozbiljno jaka i vrhunski dotjerana pivica, nije za žene i maloljetnike, samo za znalce…
9,5/10
Što je najbolje, konačno je uletio tanjur s tim prokletim Čučkovićima koji su legli kao budali set šamara, jer su tako dobre da sam skoro i žlundri posvetio pjesmu. Vrhunski!
OSTATAK RECENZIJE PROČITAJTE NA SLUŽBENOM BLOGU RIBAFISH-A
Uživajte uvijek u dobrim pivima i finoj klopici, i obavezno pratite Ribafish.com, ljubi vas deda!
Autor: www.ribafish.com
