Prošlog tjedna obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo Siniše Hoborke iz Nove Gradiške uspješno je završilo berbu graševine i crnog pinota u svom vinogradu na Kovačevljanskom brdu, a tjedan dana prije toga obrali su i crni pinot.
“Crni pinot je pokazao izvanredne rezultate, s tim što smo ostavili malo opterećenje grozdova po trsu, pa je dao jako dobar slador i kiseline, koje su odlične uz tako visoke sladore“, kaže ovaj inženjer vinogradarstva i vinarstva navodeći i da su se odlučili za nešto raniju berbu graševine što to se pokazalo kao pun pogodak. I na toj sorti sladori su nešto jači, kiseline su bile jako dobre, optimalne, vrijeme je zbog nižih temperatura bilo idealno za berbu.
“Tako da ovogodišnji parametri ponovno omogućuju proizvodnju vrhunskih vina kao i proteklih nekoliko godina“, naglašava Siniša koji se 23 godine s puno ljubavi uspješno bavi vinogradarstvom. Zajedno sa svojom obitelji: roditeljima, suprugom i tri sina ulaže veliku brigu u održavanje uzornih nasada uz primjenu odgovarajuće agrotehniku, a posebnu pozornost posvećuju radovima u podrumu, što i daje odlične rezultate.
Ljudi su, priča, prepoznali tu mikrolokaciju koje je jedna blaga inklinacija, južna ekspozicija, na nekih 200 metara nadmorske visine. Rezultati su uočljivi, već nekoliko godina imaju vrhunsku graševinu, jer im taj položaj omogućava raniju berbu da se sačuvaju kiseline sa visokim sladorima.
Upravo zbog tih povoljnih zemljišnih i klimatskih uvjeta nekada je ovdje i na novogradiškom vinorodnom brdu Slavči bilo puno dobrih vinogradara i vinara, Nažalost, kaže, puno je toga zapušteno, stari vinogradi zarastaju u šikare i šume, iako bi se radom, ulaganjem i podizanjem novih nasada mogli postići dobri vinogradarsko-vinarski rezultati.
Nekada je ovo zaista bio tradicionalno vinogradarsko-voćarski kraj. Prema pisanim dokumentima i fotografijama, nekada je kvalitetno stolno grožđe savinorodne Slavče završavalo u Beču, Zagrebu i drugim gradovima.
“Nažalost, sada ovdje prevladavaju uglavnom manji amaterski vinogradi, a tradiciju bi valjalo obnoviti, samo to zahtijeva puno entuzijazma, rada i ulaganja“, napominje sugovornik.
Veliki vinari, dodaje pritom, vjerojatno nemaju takve mogućnosti kao manji koji se mogu brže i lakše prebacivati s tržišta na tržište i prilagođavati situaciji. Tako su, eto, iskoristili tu prednost, uz mnoge nedostatke koje mali inače imaju u odnosu na velike vinare. “Osobno, mi kao mala vinarija zadovoljni smo prodajom vina, ove i prošle godine. Naša prednost pokazala se upravo u vrijeme korone“, zaključuje.
Autor: Vjeko Hudolin/ Agroklub
