U Pavlovcima kod Nove Gradiške u listopadu je rođena prva beba nakon punih 17 godina! U ovom malom mjestu s tridesetak stanovnika, kao i u cijeloj općini Nova Kapela, godinama se bore s bijelom kugom i iseljavanjem. Stoga je rođenje male Marije u cijelom selu dočekano s oduševljenjem, kao malo čudo. Priča je još zanimljivija uzme li se u obzir da je riječ o prvoj bebi Ružice i Stjepana Pavera nakon čak 25 godina čekanja. Bračni par već se bio pomirio s činjenicom da neće imati djece, kada je početkom godine stigla radosna vijest.
– Kada mi je žena pokazala pozitivan test za trudnoću, skoro sam pao s kreveta. Skakao sam od sreće, pitao se je li to moguće. Bili smo presretni, slavili smo cijelu noć – kaže Stjepan Paver (48). Otkako se Stjepan 1996. godine skinuo iz vojske, Ružica i on bezuspješno su obilazili različite medicinske centre. Prošli su niz tih testova i poslije svakog tonuli u depresiju. I kada su već mislili da od djeteta nema ništa, Bog im je, kažu, uslišio molitve i poslao malog anđela.
Lijepim vijestima podjednako se iznenadila cijela obitelj. Voljeli bi da Marija ostane u selu, ali tu će odluku, kada za to dođe vrijeme, ipak prepustiti njoj.
Hrabrost i odlučnost za ostanak
– Imamo krave i junice, živimo od poljoprivrede i nije nam lako, ali naša curica neće biti gladna. Škola u Donjem Lipovcu napokon će dobiti jedno dijete iz našeg sela – govore roditelji. Vijest o prinovi probudila je optimizam i nadu da ovo teško dostupno selo na obroncima Požeške gore možda ipak nije osuđeno na odumiranje.
Posljednje dijete ovdje je rođeno 1999. godine, ali ono je u međuvremenu s roditeljima otišlo trbuhom za kruhom. Poslije Marije, drugi najmlađi mještanin ima 24 godine. Stanje nije puno bolje ni u općini, koja je prema popisu iz 2011. imala 4.227 stanovnika, čak 20 posto manje nego deset godina prije, a u posljednjih pet godina izgubili su ih još tristotinjak. U prvom valu otišli su nezaposleni, sada odlaze oni koji rade, ali za male plaće. Za ostanak u ruralnim područjima Slavonije potrebna je hrabrost i odlučnost.
– Možda će kod onih mladih, koji još uvijek važu ostati ili otići, ova vijest biti jezičac na vagi koji će ih nagnati da ne napuštaju rodnu grudu. Mi smo tu da osiguramo osnovne životne uvjete poput kanalizacije, plinovoda, pomoći za novorođenčad, vrtića, udžbenika, stipendija. Međutim, država je ta koja mora poraditi na oporavku gospodarstva i dizanju plaća jer ljudi će nam inače i dalje odlaziti – kaže općinski načelnik Ivan Šmit.
Čestitke i načeniku Šmitu koji se dtrudi zadržati mlade obitelji.
Vijest o prinovi probudila je optimizam i nadu da ovo teško dostupno selo na obroncima Požeške gore možda ipak nije osuđeno na odumiranje.
U Pavlovcima kod Nove Gradiške u listopadu je rođena prva beba nakon punih 17 godina! U ovom malom mjestu s tridesetak stanovnika, kao i u cijeloj općini Nova Kapela, godinama se bore s bijelom kugom i iseljavanjem. Stoga je rođenje male Marije u cijelom selu dočekano s oduševljenjem, kao malo čudo. Priča je još zanimljivija uzme li se u obzir da je riječ o prvoj bebi Ružice i Stjepana Pavera nakon čak 25 godina čekanja. Bračni par već se bio pomirio s činjenicom da neće imati djece, kada je početkom godine stigla radosna vijest.
– Kada mi je žena pokazala pozitivan test za trudnoću, skoro sam pao s kreveta. Skakao sam od sreće, pitao se je li to moguće. Bili smo presretni, slavili smo cijelu noć – kaže Stjepan Paver (48). Otkako se Stjepan 1996. godine skinuo iz vojske, Ružica i on bezuspješno su obilazili različite medicinske centre. Prošli su niz tih testova i poslije svakog tonuli u depresiju. I kada su već mislili da od djeteta nema ništa, Bog im je, kažu, uslišio molitve i poslao malog anđela.
Lijepim vijestima podjednako se iznenadila cijela obitelj. Voljeli bi da Marija ostane u selu, ali tu će odluku, kada za to dođe vrijeme, ipak prepustiti njoj.
Marija Pavera, prva beba rođena u Selu Pavlovci nakon 17 godina Ivica Galović/Pixsell
Hrabrost i odlučnost za ostanak
– Imamo krave i junice, živimo od poljoprivrede i nije nam lako, ali naša curica neće biti gladna. Škola u Donjem Lipovcu napokon će dobiti jedno dijete iz našeg sela – govore roditelji. Vijest o prinovi probudila je optimizam i nadu da ovo teško dostupno selo na obroncima Požeške gore možda ipak nije osuđeno na odumiranje.
Posljednje dijete ovdje je rođeno 1999. godine, ali ono je u međuvremenu s roditeljima otišlo trbuhom za kruhom. Poslije Marije, drugi najmlađi mještanin ima 24 godine. Stanje nije puno bolje ni u općini, koja je prema popisu iz 2011. imala 4.227 stanovnika, čak 20 posto manje nego deset godina prije, a u posljednjih pet godina izgubili su ih još tristotinjak. U prvom valu otišli su nezaposleni, sada odlaze oni koji rade, ali za male plaće. Za ostanak u ruralnim područjima Slavonije potrebna je hrabrost i odlučnost.
– Možda će kod onih mladih, koji još uvijek važu ostati ili otići, ova vijest biti jezičac na vagi koji će ih nagnati da ne napuštaju rodnu grudu. Mi smo tu da osiguramo osnovne životne uvjete poput kanalizacije, plinovoda, pomoći za novorođenčad, vrtića, udžbenika, stipendija. Međutim, država je ta koja mora poraditi na oporavku gospodarstva i dizanju plaća jer ljudi će nam inače i dalje odlaziti – kaže općinski načelnik Ivan Šmit.
