U općinskoj vijećnici u Rešetarima održana je promocija knjige „Bili smo vojnici – Općina Rešetari u Domovinskom ratu“, autora Franje Samardžića. Događaj je organiziran u sklopu obilježavanja Dana hrvatskih branitelja općine Rešetari.
Na promociji su se okupili brojni hrvatski branitelji s područja općine te Tihomir Batalo, ravnatelj OŠ Ante Starčevića, Milka Perković, predsjednica Općinskog vijeća Općine Rešetari i drugi uzvanici.
Autor, ali i urednik knjige je novinar i publicist Franjo Samardžić, lekturu potpisuje Alojzije Aga dok je naslovnicu uredio Andrej Smolić, a grafičku pripremu izradila Ksenija Vlainić. Knjiga je tiskana u nakladi od 600 komada.
Franjo Samardžić, Novogradiščanima poznat prvenstveno kao dugogodišnji novinar, dopisnik Večernjeg lista i drugih medija, publicist, od prije nekoliko godina i urednik vlastitog portala Novagra, čitav je svoj radni vijek istovremeno i jedinstveni kroničar grada i susjednih općina i svih događanja, a među njima i ratnih.
Za vrijeme Domovinskog rata izvještavao je s novogradiškog bojišta za Večernji list i Vjesnik, Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju te HINU. Autor je knjiga Novogradiške ratne godine, zatim Heroji – Prilozi za povijest novogradiških ratnih postrojbi, monografija Općina Rešetari, Okučani i Cernik. Autor je i urednik 30 brojeva Novogradiškog godišnjaka, publikacije koja krajem svake godine donosi pregled najznačajnijih događanja u protekloj godini u Gradu Nova Gradiška, općinama novogradiškog kraja u Brodsko-posavskoj županiji. Dobitnik je više priznanja za novinarski rad te Spomenice Domovinskog rata, Medalje „Bljesak“ i Medalje Grada Nova Gradiška, priznanja postrojbi Hrvatske vojske i drugih priznanja. Uz pomoć svog sina Jakše, napisao je i knjigu „Bili smo vojnici“.
Okupljenima su se obratili predstavnici organizatora: Darko Radić u ime Udruge hrvatskih branitelja općine Rešetari „Domovini vjerni“, Dražen Rossi u ime nakladnika Udruge veterana 3. gardijske brigade „Kune“ – Ogranak Nova Gradiška, te načelnik Zlatko Aga u ime sunakladnika Općine Rešetari. Brigadir Željko Žgela, zapovjednik 121. brigade HV-a Nova Gradiška, podsjetio je na organizaciju oružanog otpora i značajni doprinos branitelja s područja Rešetara tijekom Domovinskog rata, kako na novogradiškom tako i na drugim ratištima diljem Hrvatske.
O samoj knjizi govorili su autor Franjo Samardžić te dr. sc. Natko Martinić Jerčić iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Načelnik Aga ponosno je najavio i početak priprema za novu knjigu vezanu uz Domovinski rat dok je program promocije moderirala Sanja Bukvić.
“Hrvatski branitelji s područja sadašnje Općine Rešetari, a bilo ih je oko dvije tisuće u hrvatskim oružanim snagama, u postrojbama Hrvatske vojske i Policije, dali su velik doprinos u obrani i pružanju oružanog otpora pobunjenim Srbima i njihovim paravojnim oružanim formacijama i JNA, te oslobađanju okupiranih područja Domovine.
U ovoj knjizi se govori o organiziranju obrane i ustroju oružanih postrojbi na području tadašnje Općine Nova Gradiška, iz ugla događanja na području sadašnje Općine Rešetari u vrijeme kada je bilo vidljivo da je rat neizbježan i da se jedino s oružjem u ruci mogu braniti vlastite kuće, sloboda i teritorijalni integritet Domovine. U knjizi o tim događanjima govori dio ljudi koji su kao civili bili nositelji prvih aktivnosti Narodne zaštite i oružanog otpora u naseljima Rešetari, Bukovica, Zapolje, Adžamovci, Brđani, Gunjavci i Drežnik.
O ulozi koji je imala Narodna zaštita, tadašnje Mjesne zajednice u selima i Hrvatska demokratska zajednica kao politička stranka, organiziranju seoskih straža, naporima da se ljudi osvijeste o ugrozi koju donosi rat, nabavci naoružanja, odlascima dragovoljaca u postrojbe Policije i Hrvatske vojske bez adekvatnog naoružanja i civilnoj odjeći, govore organizatori i neki od aktera događanja i hrvatski branitelji sa područja sadašnje Općine Rešetari.
Ističe se spremnost velikog broja pojedinaca koji nisu bili obučeni za ratovanje i ni razmišljali o osobnoj ugozi, da uzmu oružje i odu na ratišta. Većina od njih se imenom ne spominje u ovoj knjizi što ne umanjuje njihov doprinos u Domovinskom ratu.
Ova knjiga donosi samo manji dio ratnih događanja i ljudskih sudbina. Svaki pojedinac ima svoju ratnu priču ispričanu iz svog osobnog i ljudskog ugla gledanja na rat i obranu Domovine. Dio njih, veoma zanimljivih, govori o tome.
Osim hrvatskih branitelja koji su za slobodnu Domovinu ostavili život na bojišnici ova knjiga nema namjeru isticati ili ni umanjivati bilo čiji doprinos, jer sigurno da na području Općine Rešetari ima još ljudi koji o Domovinskom ratu imaju što reći.
Zato ovu knjigu treba čitati i doživjeti kao jedan od doprinosa čuvanju od zaborava događanja koja su ispisala najnoviju hrvatsku povijest u Domovinskom ratu, te doprinos u stvaranju slobodne i neovisne Republike Hrvatske jedne lokalne sredine, sela i ljudi koji u njima žive u sadašnjoj Općine Rešetari”, rekao je Franjo Samardžić.
“Knjiga Franje Samardžića Bili smo vojnici vrijedno je djelo koje obrađuje ulogu žitelja općine Rešetari u Domovinskom ratu od 1990. do 1995. godine. U uvodnom dijelu knjige autor daje pregled srpske pobune na novogradiškom području, te reakciju hrvatske strane na to. Prikazane su pripreme i organiziranje obrane na širem području Nove Gradiške, s naglaskom na djelovanje hrvatskih dragovoljaca s područja Rešetara. Uz to, autor detaljno navodi podatke o stradanju vojnika, policajaca i civila na novogradiškom bojištu, te o počinjenoj materijalnoj šteti.
Već u tom dijelu knjige jasno je vidljivo da su stanovnici općine Rešetari, tada još uvijek u sklopu općine Nova Gradiška, od samih početaka krenuli u obranu Domovine. Počelo je tajnim naoružavanjem 1990. godine te organiziranjem u sklopu Narodne zaštite. Neki su se priključili postrojbama MUP-a početkom 1991. godine, a neki se organizirali u sklopu manjih dobrovoljačkih postrojbi. Vojne postrojbe se osnivaju od lipnja 1991. godine. Tako su stanovnici ove općine djelovali u sklopu 3. bojne 3. brigade Zbora narodne garde pa 3. novogradiške bojne 108. brigade te Prve samostalne novogradiške bojne. Dvije potonje su bila osniva za ustroj 121. brigade Nova Gradiška krajem rujna 1991. godine. Kasnije je dio branitelja s ovog područja djelovao u sklopu 5. gardijske brigade iz Vinkovaca.
Meni kao povjesničaru, najvrjedniji dio knjige su svjedočenja koja slijede nakon uvodnog dijela knjige. Ukupno ih je 43. U njima je navedeno mnogo dragocjenih podataka o događajima koje su preživjeli branitelji s ovog područja. Od već spomenutih prvih organiziranja i tajnih naoružavanja još 1990., do sudjelovanja u pokušaju gušenja pobune na Plitvicama za Uskrs 1991., kada još nije počela otvorena srpska agresija. Najviše svjedočenja obuhvaća razdoblje od kasnog proljeća i ljeta 1991. godine kada sredinom kolovoza započinju žestoki napadi Jugoslavenske narodne armije i srpskih pobunjenika u zapadnoj Slavoniji. Branitelji u knjizi opisuju kako su uspjeli zaustaviti višestruko jačeg i bolje naoružanog neprijatelja na novogradiškom bojištu 1991., JNA je raspolagala zrakoplovima, velikim brojem tenkova i oklopnih vozila, te artiljerijskim oruđima i neograničenim brojem streljiva za ta oruđa, dok su hrvatski branitelji oskudijevali s osnovnom opremom. U svjedočenjima je opisano i kako su hrvatski vojnici i policajci uspješno proveli i prve protuudare i oslobodili dio okupiranog područja na novogradiškom bojištu što je provedeno u sklopu operacije Orkan-91. Nadalje, opisano je sudjelovanje u obrani Bosanske Posavine 1992., kao i drugih dijelova BiH koje su nastanjivali Hrvati. Neki su sudjelovali i u operaciji Maslenica 1993. na zadarskom području te u operaciji Zima 94 na području Dinare 1994. godine. Kao kruna svega bile su operacije Bljesak i Oluja 1995. kada je u Bljesku u potpunosti oslobođena zapadna Slavonija, a u Oluji gotovo cijelo okupirano područje Republike Hrvatske. Ne smije se zaboraviti ni operacija Una iz rujna 1995. godine. Iz svega navedenog vidljivo je da praktički nije bilo bojišta na kojem nisu djelovali branitelji ove općine.
Ipak, mislim da naglasak treba staviti na 1991. godinu. U nemalom broju svjedočenja vidljivo je kako je ta godina bila najteža za branitelje. Nije bilo dovoljno oružja, nije bilo opreme, vojska se tek ustrojavala, ljudi su bili nedovoljno obučeni. Moralo se snalaziti kako se znalo i umjelo. Izrađivale su se bombe, lako naoružanje te manji raketni bacači. Snalažljivost i improvizacija je puno značila u tim vremenima, i tu su stanovnici ovog područja posvjedočili da su bili inovativni i dosjetljivi. I unatoč navedenim nedostacima uspjeli su zaustaviti mnogostruko jače srpske snage, pa čak ih i na nekim dijelovima natjerati na uzmak. Naravno, ovdje treba naglasiti motiviranost ljudi u obrani svog doma. Težinu te 1991. godine potvrđuje i broj poginulih, koji su prikazani u posebnom poglavlju knjige. Više branitelja s područja općine Rešetari je poginulo 1991. godine nego svih ostalih godina rata zajedno ( uz opasku da npr. 1995. godine s ovog područja nisu imali niti jednog poginulog). Već do operacija Bljesak i 1995. godine hrvatske snage su izrasle u respektabilnu vojnu silu i to uspješno pokazale u borbenim djelovanjima na terenu.
Uz navedena svjedočenja knjiga je obogaćena mnogim prilozima. U njoj se nalazi 5 zemljovida, oko 400 fotografija, od kojih je više od polovice iz ratnih vremena, što još više povećava dokumentarističku vrijednost knjige. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da je ova knjiga vrijedan prilog istraživanju povijesti ovoga kraja tijekom Domovinskog rata, kao i značajna spomen na ponosne i teške dane stanovnika Rešetara, Bukovice, Adžamovaca, Drežnika, Brđana, Zapolja i Gunjavaca u stvaranju neovisne Hrvatske. Posebnu vrijednost ovoj knjizi daju brojna svjedočanstva, a kojih nema u drugim izvorima, zbog čega su neizostavan i dragocjen izvor o događanjima iz Domovinskog rata na ovom području devedesetih godina 20. stoljeća. Zbog svega navedenog svima toplo preporučam ovu knjigu, i čestitam autoru knjige Franjo Samardžiću, te svima ostalima koji su pridonijeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana” rekao je dr.sc. Natko Martinić Jerčić.
