Nakon tjedna koji je bio, barem za mene, obilježen Danom žena s posebnim naglaskom na žene u poduzetništvu, sjetila sam se jedne vještine, koju imam, zbog godina rada, ali zaboravljene vještine – koja je meni danas normalna. Drugima nije, a trebala bi biti, bez obzira na to koju vrstu posla obavljaju, jer ta je vještina potrebna danas svima.
Radi se o Touch tiping-u ili “slijepom pisanju”.
Na ovu temu me je potaklo pitanje moje kćeri – koja me, dok je radila prezentaciju za školu – pitala – kako ti znaš tako brzo pisati na tipkovnici, čak i ne gledaš u prste, nego samo u ekran ili pišeš i razgovaraš u isto vrijeme sa mnom?
Kao prvo, u ekonomskoj školi, davnih dana, računala su bila jako dostupna u ograničenim količinama, a osim glavnih ekonomskih predmeta koje smo učili, a to su bili – poduzetništvo, marketing, bankarstvo, bilanciranje i računovodstvo; morali smo imati i pisaće mašine, kako bi znali brzo napisati sve što čujemo – naravno bez gledanja u prste.
I što je više profesorica govorila – ne gledajte u prste – mi bismo sve više gledali.
Danas pisaće mašine ne postoje – na njoj nisi mogao izbrisati grešku – kao što danas možemo u svakom dokumentu koji pišemo, ali osnova slijepog pisanja je ista.
Početni položaj prstiju se nalazi – na sredini tipkovnice – upotrebljavate sve prste gdje je osnovna pozicija lijeve ruke na slovina ASDF – desne na – JKLČ – a tipke slova F i J – imaju kvržicu iz jednostavnog razloga – da dok ne gledate u tipkovnicu osjetite dodirom početnu poziciju postavki prstiju i tada znate gdje su vam koja slova, bez da gledate u njih.
Tu vještinu danas nemaju, kao predmet, mislim niti jedna ustanova, ali niti ne treba imati – dostupne su aplikacije i stranice na internetu koje vam omogućuju vježbanje slijepog pisanja. Tu vještinu morate imati. Tipkanje sa jednim ili dva prsta ne donosi brzinu, niti vještinu, a moram dodati da se sa slijepim tipkanjem dolazi do toga da si u danu možete uštedjeti i do sat vremena, znajući ovu vještinu. Slijepim tipkanjem dolazite do toga da u minuti možete napisati od 40 do 60 riječi.
Daktilografija je bila predmet koji je bio obavezan, a danas je zamijenjen riječju – slijepo tipkanje.
Vjerujem da će moj današnji blog, mnoge natjerati da u bespuću interneta nađete stranice s kojima možete usavršiti ovu vještinu, jer osobno smatram da je to jedna od vještina koju morate imati ako aplicirate za rad u računovodstvu.
Također sjećam se još jednog zanimljivog predmeta – stenografije – zapisivanje rečenica putem skraćenica; danas se ne koristi zbog napretka tehnologije, pa je ta vještina zaboravljena.
Tipkajte slijepo i brzo!
Mirela
