Jedan dan je u poznatoj jutarnjoj emisiji “Dobro jutro Hrvatska” prikazan radni dokumentarac o zaposlenicima koji se brinu o svim segmentima emisije i cjelokupnom tijeku pripreme i izvedbe svake pojedine emisije u svom realnom dnevnom tempu.
Nakon što su objavili te snimke – javljali su se gledatelji i to u nevjerici – jer su gledajući prilog o količini angažmana svih uključenih u produkciju ove omiljene emisije shvatili kako određeni dio ljudi vrlo rano ustaje i kako cijeli dan sudjeluju u stvaranju emisije. Prikazan je rad od 4-5 ujutro pa do kasnih večernjih sati i rekli – to vam nije normalno.
Mnoge profesije rade u gluha doba noći i jutra, cijele dane i večeri. Svi rad u „nije normalno“ uvjetima ine dobivaju time posebnu pozornost. E pa, u mojoj (našoj) profesiji se nismo imali kada snimati i nije nitko imao prilike snimiti dokumentarac o našem angažmanu od rano jutarnjih do kasno večernjih sati – ali zadnja 4 mjeseca računovođe su radile istim tempom, a vjerujem da mnogi tako rade i dalje…
Naše grupe na društvenim mrežama su bile prepune podrške jedni drugima. Što savjetima za pristupanje i rješavanje raznih slučajeva, a koji se mogu primijeniti zakonski, za naše klijente – poduzetnike. Poduzetnici si tu koji su nam dali povjerenje za pripremu obračuna, a koji u konačnici stoje pred Zakonom iza svih svojih poslovnih odluka.
Mnogi su u tom vremenu radili i kada su bili bolesni, ali i kada su i djecu morali nevoljko ostaviti sa svojim bližim članovima obitelji. A njihov život je u tom periodu bio sveden – na obračune i brojke.
E pa i to nije normalno – zato sve više primjećujem kako mnogobrojni odustaju od ovog zahtjevnog posla. Stres koji zadaju rokovi nosi svoj danak.
Mnogi bi rekli – pa i ja – pa nije da o tome ovisi život – nismo doktori – ali opet odgovornost je ta koja nas tjera da svoj posao obavimo kako treba.
I većina nas je i obavila i sve predala u roku – vjerujte mi, čak i za one klijente koji nisu niti pitali jesu li njihovi obračuni gotovi i predani.
Kako sam i sama u toj skupini – #nijenormalno – vjerujem da je promjena – samo do mene i nikoga više.
Osobno ne znam, bih li ja zaista „normalno“?
Mirela
