Cijela država bruji o nemilom događaju premlaćivanja dvoipolgodišnjakinja od strane njezine majke ili majke i oca (utvrđuje se) i smrti koja je nastupila kao posljedica. Nažalost Socijalna služba koja je nadležna za ovaj slučaj, kao i mlada obitelj koja nije izgleda nikada zaživjela kao obitelj dolaze upravo iz moga grada – Nove Gradiške. Osim kao osoba koja se želi osvrnuti na sustav naše države, majka sam, i ne mogu gledati sve ovo, a da ne reagiram.
O tome da je Centar za socijalnu skrb neuređena organizacija u kojima rade mnoge bešćutne osobe, čula sam iz različitih dijelova države iz različitih izvora. Ipak, kada se jedan ovakav propust desi korak od mene, korak od nas, situacija je još gora. Vjerujem da će se mnogi zaposleni „stručnjaci i stručnjakinje“ iz ovih ustanova diljem zemlje uvrijedili. No, nemojte. Stanite više. Djeca nisu papiri, nisu brojke. To su ljudski životi i ljudske sudbine!
Naravno, ovaj sustav dio je većeg lanca. Tu su i sva ministarstva koja blijedo reagiraju na događaje i njihovo pretenciozno donošenje administrativnih okvira koja zapravo ničemu ne služe.
Hrvati su glup narod? Inertni i pasivni? Ljudi koji dopuštaju da im oni u poziciji moći rade što god požele? Da, jer kada Hrvati ukazuju na to da sustav ne funkcionira našem Predsjedniku i Premijeru je bitnije prepucavati se preko medija. Kada ministrica poljoprivrede kaže da šećer u trgovačkim centrima treba poskupjeti, a šećerane se zatvaraju, njoj to samo tako prolazi. To što su naše regije i općine neravnomjerno razvijene isto „nije dio problema državne politike i sustava“. Zašto je zaštita pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova, sa sve manje opreme i sve većim očekivanjima, u zdravstvu nedostatak lijekova? To isto „nije dio problema sustava“. U ministarstvu Uprave nepovezanost je podataka unatoč davno uvedenom oib-u, ministarstvu turizma koje još ne zna što sa sezonom koja je pred vratima, a zbog pandemije se ne zna koga čekamo od turista i pod kojim uvjetima?
Hrvati – zaspali smo u prošlom stoljeću! Džabe nam donošenje novog Nacionalnog plana za oporavak koji poduzetništvu nosi samo jedan mali postotak ulaganja od novca koji dolazi iz Eu-a.
A gdje je tek obnova potresom pogođenih područja, a gdje je tek strategija RH do 2030. godine – vidimo li naprijed u budućnost ili ćemo se i dalje vrtjeti u krug?
I kažete da sustav funkcionira???
