Aktualno – svaki puta kada su izbori, osobito oni koji će svojom izvršnom vlasti, u sljedećih par godina, utjecati na živote svih građana, želim danas pisati o toj temi.
Prije svega, obzirom da se izbori održavaju radnim danom, koji je u tu svrhu proglašen neradnim, ali ne i praznikom, pa svi mogu imati slobodno ili pak raditi i biti više plaćeni, vjerujem da je država trebala uvesti mehanizam prema kojem – svatko tko je slobodan – mora iskoristiti svoje glasačko pravo! Na izbore se potroši veliki iznosi novčanih sredstava kako bi isti bili provedeni, a s obzirom na to da je to naš novac, a potrošnja se prati iz svake domene, pa tako i iz one proračunske – molim lijepo – glasanje neka bude obvezno. Da poslije ne bi bilo– pa nismo mi glasali…i ništa ne valja!
Svaki pojedinac ili određena skupina u društvu, ima svoje zahtjeve, što je logično. Tako primjećujem da su fokus aktualni politički rivali stavili na – umirovljenike, što je sasvim logično, jer su najveće izborno glasačko tijelo, ali imaju i najveću disciplin u korištenju svojih, dakako, malih mirovina, ali i uvjeta življenja; zdravstvene i palijativne skrbi…i samoće. Iako moram priznati umirovljenici su sve aktivniji u raznim društvenim aktivnostima što svaki puta kod mene izaziva osmijeh na licu. Naime, i dalje još posjeduju takav zanos životom!
Dakako tu su mladi – koji su počesto politički nezainteresirani, ali vjerojatno je njihov fokus interesa na putovanjima i druženjima, što za takvu životnu dob i pristoji. Možda da im se omogući lakše putovanje Europom…nisam čula da je itko u svojim kampanjama do sada spomenuo.
Tu su svi oni koji pripadaju radničkoj klasi bili uposleni u državnim, javnim, privatnim ili pak stranim tvrtkama. Naravno svi očekuju bolje plaće. Barem.
Kada bi raščlanili društvene skupine još dublje, tada bih se dotakla sigurno još i osoba s invaliditetom i to posebice djece od vrtićke dobi, a zatim djece koja pohađaju osnovne i srednje škole. Voljela bih da sva djeca imaju iste uvjete u svim dijelovima Hrvatske.
A posebno bih se dotaknula poduzetnika, koji vjerojatno imaju još pokoji zahtjev, ali s moje strane to bi bilo smanjenje opterećenja rada; ukidanje besmislenih propisa poput novog Zakona o umanjenju osnovice za mirovinsko osiguranje i drugačije složen zakon o napojnicama. Manje administracije, koja svakodnevno unosi promjene po direktivama u EU, a često ili nikako ne dobijemo pravovremenu informaciju o promjeni.
Mali su to zahtjevi, malog čovjeka!
Mirela
