Službeno – Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o fiskalizaciji NN 1/2024 ili narodski rečeno – prijava napojnice kroz fiskalizaciju.
Osim zbrke oko plaća i njezinog obračuna, fiskalizacija napojnica, je još jedan čudesan zakon koji ne da olakšava bilo kome provedbu istog nego ostavlja puno prostora, za kažnjavanje – poduzetnika – koga drugoga naravno!
Uvijek sam bila za to da se višak koji se nađe u blagajni – najčešće je to kod ugostitelja, prihvaća kao nagrada dana zaposlenicima, koji tu nagradu na kraju dana obično podijele između sebe.
Upravo od 01.01.2024. to je moguće ali način provedbe je neprovediv.
Zamislite, na tabli jednog restorana sada uz navedene ponude dnevnih menija:
- Sarma
- Čobanac
- Gulaš
- Ne primamo napojnice
Jednom gostu će izgledati neizmjerno zabavno, osobito stranom, kakva je to posebna ponuda na meniju.
U sred gužve koja je na subotnjoj špici, u bilo kojem mjestu, a osobito u vrijeme manifestacija ili pak turističke sezone, konobar donosi račun gostu za kavu, dok se vratio – nema ni gosta, niti računa, jer gost je uzeo svoja račun sa sobom, na stolu ostaje 2,00 € na očitu ispijenu kavu, samo što kava je bila 1,60 €, a 0,40 centi je sad što? Napojnica da, ali poslodavac je donio odluku da ne primamo napojnice.
Konobar zove poslodavca – ne znaju po kojem je računu ostavljena napojnica, a donijeli su odluku da iste ne primaju? Dok se konobar i vlasnik gledaju i razmišljaju što sad – donose odluku da 0,40 € bace preko ograde van svoje terase.
Na kraju dana umorni konobar uzima detektor metala i van objekta sa kolegama traži izgubljeno blago.
Ili poslodavac donosi odluku da primaju napojnice, pa obično konobara zamoli da pita gosta – pri naplati – kartica ili gotovina? A nagrada? Gostu je neugodno možda jer će reći – NE, konobaru je neugodno što je morao pitati…
Ako je pak odgovor DA, konobar nakon obrisanog znoja sa čela, se vraća na kasu, nakon pokazanog čela, ulazi u program izabire račun i napokon fiskalizira u tom istom računu i napojnicu.
Kraj je dana, napojnica ima ali poslodavac mora sav novac od prometa položiti na banku zajedno sa napojnicama. Odluka je da će istu dobivati tjedno na račun. Dijeliti će ih svi u istom postotku i dobiti će ih na tekući račun. Poslodavac novce polaže – banka mu uzima naknadu za polog, isplaćuje radniku, opet mu banka za transakciju uzima naknadu, a konobar čeka da i napojnicu dobije.
U hotelskom kompleksu sa 85 soba, nakon odjave gosta, recepcija žurno zove spremačicu, da žurno utvrdi da li je u sobi ostavljena kakva napojnica baš njoj za održavanje čistoće u sobi u kojoj je boravio gost. Ona žurno javlja da je ostalo 3,12 € na stolu i recepcija uz svoje standardne stavke dodaje i tu na račun gosta.
Međutim što ako ona nije na vrijeme uočila novac? Realno – pa nitko to nije vidio osim nje – stavlja u džep jer to je nagrada za njezin rad; a poslodavac je to mogao znati samo ako joj je za rever stavio kameru.
Danas sam baš raspoložena na besmislene upute zakonodavca, a kako ne bih lutala u informiranju – poslala sam upit poreznoj upravi; osobi zaduženoj za nadzor fiskalizacije, da nam dođe u goste, na teren i pokaže kako da sve odradimo prema propisu i zakonu.
Zanimljivi dani i ludi zakoni….
Mirela Relković
