Nakon par izrazito dobrih godina u poljoprivredi, osobitu ratarstvu, gdje su i prinosi uroda kao i otkupne cijene svih proizvedenih žitarica, uljarica i drugih jednogodišnjih nasada, bili povoljni, došli smo do ove nesretne godine, koja svojim vremenskim uvjetima ali i silnim utjecajima nekih vanjskih politika, baca poljoprivrednike opet na samo dno.
Kao gratis svemu, odjednom se pojavila svinjska kuga, za koju se godinama ne može pronaći cjepivo, a za Covid su ga lansirali spektakularno brzo; samo primjećujem.
Naravno da ne uspoređujem ljudski život sa životinjom. Moje misli su uvijek prije na strani života čovjeka, ali nekako tu nešto ne štima.
Mom seljaku, poljoprivredniku, kao i mnogima u različitim drugim zemljama, koji se bave upravo svinjogojstvom, uprave gase životno poslanje – osim što su se patili da proizvedu hranu potrebnu za uzgoj svinja, pojavom svinjske kuge, iste eutanaziraju, ali i stavljaju i zabranu bavljenja istim iduće dvije godine.
Pa što će on raditi te dvije godine? A što ćemo bez kobasice, dobrog kulena i pršuta? Znači li to da ih se neće imati za kupiti u npr. trgovačkim centrima?
Mislim da će ponude biti, ali koje kvalitete i kojeg porijekla.
Ako ste ikada bili na tradicionalnom kolinju, vjerujte mi da je za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, iznimno važno pripremiti sve sastojke da bi isti bili zdravstven ispravni.
Začini koji se dodaju u kulen i kobasice se također pomno biraju, jer svaki seljak prvo proizvodi delicije za sebe i svoju obitelj, pa sigurno mu nije na pameti da proizvede nešto što može biti pogubno za život sebe ili svojih ukućana.
Također moram napomenuti da mnoga gospodarstva žive upravo od uzgoja svinja, pa se bojim da oporavak ni malo neće biti ugodan niti lak.
Mogu samo reći da me žalosti ova situacija i da se na ovaj način prekida tradicija – a nekako mi se čini da to i je trenutna svrha.
Ovim blogom želim pružiti potporu svim našim poljoprivrednim gospodarstvima u nadi da ćete sada dignuti glas na najjače!
Mirela
